Vi koji ste se borili za Hrvatsku idealizirali ste ju, pa se javljaju frustracije. Kada smo je stvarali, nismo Hrvatsku gledali kao državu premreženu kriminalom. Stvorili smo temelje i cijelu arhitekturu, a sada traje bitka za kvalitetu života i socijalnu pravdu. Težili smo državi vladavine prava i u toj borbi ne treba posustati – poručio je u ponedjeljak iz Ilirske dvorane Gradske knjižnice “Ivan Goran Kovačić” s promocije svojih dvosveščanih memoara “1991. – moja sjećanja na stvaranje Hrvatske i Domovinski rat” političar Vladimir Šeks.
Te prijelomne godine bio je potpredsjednik Hrvatske demokratske zajednice i Hrvatskog sabora, kratko i ustavni sudac Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, ali i šef kriznog štaba za Slavoniju i Baranju. U svojim memoarima, koje je lani izdao Večernji list, temeljem dokumenata iznosi svoje viđenje zbivanja “secirajući” tu burnu godinu po mjesecima.
Uporna je moja borba protiv krivotvoritelja nove hrvatske povijesti. U posljednjih deset godina hrvatska publicistika i historiografija zapljusnute su lažima o karakteru i nastanku moderne hrvatske države. Nastoji se ubrizgati laž da Hrvatska nije nastala u Domovinskom ratu, nego slomom Jugoslavije u građanskom ratu za što bi podjednaku odgovornost snosile nacionalističke vođe u Beogradu i Zagrebu Slobodan Milošević i Franjo Tuđman. Pozivam i ostale autore iz tih godina da se late pera, pa da se kroz gomilu laži probije istina – kaže Šeks.
Svjedoči da je Republika Hrvatska “projektirana” temeljem antifašizma, nasuprot Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, te borbe branitelja.
Zaglavni kamen stvaranja moderne hrvatske države je bila politika svehrvatske pomirbe u svrhu obrane. Zahvaljujući tome smo uspjeli. Moja je ključna poruka da se taj zaglavni kamen osvijesti, da se prekine verbalni građanski rat. Ako se nastavi, zaboravimo na članstvo u NATO savezu i Europskoj uniji, jer će Hrvatska postati lak plijen. Jedino je složna Hrvatska zalog sigurne – veli Šeks.
“Zanimljivost Šeksovog rukopisa je u njegovoj autentičnosti, jer ovaj svjedok i akter zbivanja o kojima piše istima pristupa objektivno”, smatra povjesničar Dinko Čutura. Slaže se s njime i njegov kolega Ivan Miškulin.
Nekoliko je važnih doprinosa ovih memoara. Prvi je što svjedoči o specijalnom ratu Kontraobavještajne službe protiv vlasti. Namjera tog rata je bila ukazati međunarodnoj zajednici da se u Hrvatskoj formira proustaški režim. Više od aktivnosti KOS-a iznenađuje što je uspio uvjeriti mnoge domaće čimbenike u to. Ovakva je igra htjela razbuktati i ambicije kod nekih u vrhu HDZ-a. Sljedeće je bitna navodna Šeksova namjera da smijeni Tuđmana. Hrvatska je sredinom 1990. počela oblikovati svoje snage, no bila je i dalje slabija u odnosu na srpske pobunjenike i Jugoslavensku narodnu armiju, pa je prema njima postupala pažljivo. Problem je što je zbog toga trpilo stanovništvo na područjima pred ratom ili u kojima je započeo rat. Na terenu nije bilo jednostavno izdržati. Tuđman je zbog takve politike bio kritiziran i odatle priče o navodnom pokušaju njegova rušenja – kaže Miškulin.
“Optužbe za to su iznesene 12. i 13. kolovoza 1991. na sjednici Predsjedništva HDZ-a”, nastavlja.
Neki Šeksovi unutarstranački suparnici su takvu situaciju htjeli iskoristiti za osobnu promociju i isključiti Šeksa iz političkog vrha – smatra Miškulin.
Treći doprinos memoara je, smatra, izravan uvid u odlučivanju o neovisnosti Hrvatske. Odluku o raskidu veza s Jugoslavijom pisao je upravo autor ukoričenih sjećanja.
To je finale 15-godišnje Šeksove borbe. Nadalje, Vukovar nije bio izdan, nego je bio žrtva svog geografskog položaja u doba kada su se stvarale hrvatske oružane snage. I dugotrajnost opstanka obrane je svjedočanstvo herojske borbe – kaže Miškulin.
