Dobio sam prilično jasno formulirano pitanje koje mi se učinilo provokativno, no po staroj i dobroj intelektualnoj tradiciji da ne pristajemo na pitanja kako su formulirana, nadogradio sam ga u pitanje možemo li upisati Zvijezdu kakva jest u diskurs renesanse. Materijalno stanje samog spomenika možda i nije presudno da ga prepoznamo kao renesansu. Renesansa je diskurs europske baštine i bitno je kulturne spomenike u Hrvatskoj odrediti u tom kontekstu. Tvrdim da Karlovac nije znao sebe do sada predstaviti u kontekstu europske baštine. Stoga ću to sada pokušati učiniti.
Tko je projektant?
Volio bih skrenuti pažnju na presudno razdoblje u Europi. Sedmog listopada 1571. godine odigrala se Lepantska bitka. Iskustvo mi govori da je prilično nepoznata. Riječ je o bitci u kojoj su Osmanlije osujećene da vodenim putem prodru u Europu. Pobjeda je bila vrlo inspirativna. Odjeknula je kao novo ohrabrenje kršćanskim saveznicima. Europske države su se ujedinile u savezništvo, a posebno važnu ulogu imala je Sveta stolica. Samo njezino uplitanje imalo je učinak na mobilnost talijanskih arhitekata i graditelja. Nadalje, svima je bilo isto tako jasno nakon te bitke da Osmanlije neće pokušati zauzeti Europu morskim putem, nego će se usmjeriti na ono što danas zovemo balkanskom rutom. U idućih 20 godina nakon Lepantske bitke nastali su najveći gradovi-tvrđave u Europi – Karlovac, Nové Zámky i Palmanova. Inače, Palmanova slavi dan svoga osnutka sedmog listopada 1593. godine u počast toj velikoj pobjedi.
Spomenuo sam mobilnost talijanskih graditelja među kojima i danas tražimo projektanta Karlovca. To pitanje se uspjelo trivijalizirati. Zadovoljavamo se sa spoznajom da je Martin Gambon bio “izvođač radova”. Ima ulicu u Karlovcu i udomaćio se u našim krajevima, jer je bio aktivan u održavanju čitavog obrambenog sustava. No, to nije dovoljno. Neshvatljivo je da nismo krenuli u potragu za projektantom. Nudim nekoliko kandidata za tu funkciju. Počet ću s Giovannijem Sallustiom Peruzzijem, po istraživanju mog kolege Zlatka Uzelca, najizglednijim projektantom Karlovca.
Rođen je u Sieni, što je znakovito, jer je ona izvorište naprednih misli na području vojne arhitekture. Od 1567. je bio u službi Maksimilijana II. i vrlo vjerojatno je projektant Karlovca. Možemo ga povezati s velikim sienskim arhitektom Francescom di Giorgiom Martinijem koji je izumio formu bastiona. Jedan od rijetkih inozemnih izvora s područja povijesti arhitekture u kojem se spominje Karlovac je djelo o mađarskoj povijesti arhitekture, jer Mađari prilično dobro znaju tko je projektant grada Nové Zámky. Taj grad-tvrđava je djelo dvojice tršćanskih arhitekata – braće Giulia i Ottavia Baldigara, pa je autor djela o mađarskoj povijesti arhitekture sklon zaključku kako bi mogli biti autori i projekta Karlovca. U Hrvatskoj likovnoj enciklopediji se promišlja o Niccolu Angeliniju kao projektantu, no držim da je riječ o osobi čiji su dosezi preskromni za inovativno i monumentalno djelo kao što je Karlovac. Projekt Karlovca dolazi upravo sa izvorišta arhitektonske misli onog vremena. Giuseppe Vintana nasljeđuje Peruzzija na mjestu superintendanta Vojne krajine i neki su skloni njega smatrati projektantom Karlovca. Svi navedeni dolaze iz Trsta, jedino Peruzzi dolazi iz Siene. Umro je prije no što je Karlovac izgrađen, ali nije isključeno da su nacrti njegovi.
Karlovac je visoka renesansa, ali, štoviše, to je manirizam. U nacrtu grada-tvrđave kojeg potpisuje Juan Baptista Bianchini Palir, Gambonov pomoćnik, stoji da je 13. srpnja 1579. započela izgradnja. U središtu je upisan križ. To nije slučajnost i upravo me to ohrabruje da Karlovac predstavim kao manirističko djelo. Upravo eksplicitna uporaba simbola koji označuje trg, odnosno središte grada jest nasljeđe manirističke misli u Karlovcu. To je dio ideologije predziđa kršćanstva kojom se Europa mobilizirala za borbu protiv Osmanlija. To i potkrepljuje uporabu simbola križa u prvom tlocrtu Karlovca.
Što se dogodilo 13. srpnja 1579. godine? Uvijek postoji simboličan čin početka izgradnje. Je li to raščišćavanje gradilišta ili imenovanje projekta? Na jednoj baroknoj grafici koja prikazuje Romula i Rema, Romul ore perimetar Rima. To je taj simboličan čin početka izgradnje. Trinaestog srpnja 1579. godine se upravo izorao perimetar, što je i praktično opravdano. Mora se premjesti dio zemljane mase za izgradnju bedema. Pomicanje zemljane mase je početak izgradnje Karlovca.
Hvat, lakat, palac
Sama ideja da je grad novogradnja je već renesansna. Kako su do tada nastajali gradovi? Spontanim rastom – gradovi su se širili kao godovi. Imali su perimetar – bedeme – a kad se grad dovoljno proširio uklonjene su fortifikacije. U renesansi postoji zrela ideja da se može izračunati koliko grad treba biti velik. Kad se gradi Karlovac smatra se da se zna koliko treba biti velik. Za renesansnog čovjeka nema nesklada između geometrije i organske forme.
Naši preci upotrebljavaju hvate kao mjerne jedinice. Karlovac će imati 120 hvati u radijusu. Bečki hvat iznosi 1,918 metara. Ne znam koliko iznose sienski hvati u to doba. Karlovačka vrata široka su hvat. Jedan hvat ima šest lakata, jedan lakat ima 12 palaca. Prozore mjerimo u laktima, a pročelja su najvjerojatnije palac debela. Cigla i danas iznosi stopu. Ne znamo koliko je Karlovac imao stanovnika tada, jer je to bila vojna tajna, ali znamo izračunati površinu Karlovca u hvatima, da tadašnji urbanist razmišlja: “Deset četvornih hvati mi treba po čovjeku”. Ako karlovačka tvrđava ima 14.320 hvati, Karlovac je kapacitiran za više od četiri tisuće stanovnika. To je heterogeno stanovništvo koje obuhvaća i vojsku i one koji žive običnim obiteljskim životom. Dakle, to je naš najbliži odgovor na pitanje koliko bi Karlovac mogao imati stanovnika da je funkcionirao samo kao inner-city. Mogao je ugostiti oko četiri tisuće osoba. Danas je u Zvijezdi oko tisuću stanovnika.
Ne znamo kako izgleda gradsko tkivo u renesansnom razdoblju Karlovca i, strogo uzevši, s renesansom sam završio u ovom predavanju. Znamo kako bi izgledao insularni sustav. U našem predavanju smo već stigli do 1646. godine i novog tlorisa. Najveća promjena koju možemo pratiti je ekspanzija vanjskog bastionskog sustava. Nastaju glasije i mijenjaju se oblici bastiona. “Ušesa” bastiona su građena od zemlje, a talijanska škola se koristi čvrstim materijalima kao što su opeka ili kamen. No, nizozemska graditeljska škola koristi isključivo zemlju za izgradnju bastionskog sustava. Slučajno iz jedne fusnote znamo da je Vintana poslao sina na školovanje u Nizozemsku, da vidi kako tamo grade utvrde. Nizozemski način izgradnje nije toliko utjecao na oblik Karlovac, ali je sasvim sigurno prihvaćena uporaba zemlje. Nizozemci su testirali zemlju. Pokazala se izvrsnim materijalom za odoljevanje artiljerijskoj paljbi. Zemlja je mekana i ima veliku amortizacijsku silu. Znamo kako je tekao razvoj – od utvrda do rovova pod zemljom u Prvom svjetskom ratu. Zemlja je najbolji zaštitnik od artiljerijske paljbe. Gambon se žali što mora graditi samo tim materijalom, htio bi koristiti isključivo tvrde. Ne možemo Karlovacu pripisati njegovu neizgrađenost. Čuo sam netočne komentare da je tvrđava nezavršena. Graditelji Karlovca tada znaju da je dovoljno graditi zemljom, jedino je problem što se mora češće suzbijati njezina erozija.
Od renesanse i manirizma imamo samo ono što je na razini tlocrta – pravokutna mreža ulica i jedan trg – Strossmayerov – s renesansnom formom. Bastionski sustav je dio također tog renesansnog sloja. U baroku će insularni sustav biti prerađen, pogotovo na središnjem trgu kada se gradi Parade platz, a pojavit će se i prva arhitektura. Znamo da je zgrada Gradskog muzeja Karlovac najstarija sačuvana zgrada u Karlovcu, a nje nema prije 1630-ih. Iz doba baroka imamo, dakle, modifikaciju gradskih blokova i trgova, koncepciju Paradnog trga, grade se velike vojne palače, naše crkve su barokne, plemićke kurije i civilne palače.
U 19. stoljeću se pojavljuju nove forme bastionskog sustava, a građanski Karlovac se širi. Javljaju se bidermajerska ili klasicističku forma, a tu su i nove građevine kao što je “Grad Zagreb” u Haulikovoj ulici. U tom objektu je Ivan Mažuranić napisao ep “Smrt Smail-age Čengića”. U historicizmu će se pojaviti i najamna kuća, objekt s više stanova. Moderna je sve više invazivna. Mogli bismo reći da u 19. stoljeću imamo pasivizaciju, a u moderni razgradnju bastionskog sustava, što se kompenzira hortikulturno. Također se ruši dio bedema, pa tako nastaju ulice Đuke Bencetića, koja “sjedi” na bastionu, te Ivana Gorana Kovačića. Invazivna moderna se ogleda i u izgradnji škole u šancu i tako dalje. Ne bavim se secesijom, jer se ne događa u “unutarnjem gradu”, nego predgrađu. No, i dalje Strossmayerov trg “čitamo” kao renesansni. U baroku je bilo zanimljivih modifikacija rastera ulica. Najizrazitije je to očitovano na Parade placu. Uporno ga nazivam tako, jer to nije samo ime, nego i povijesna forma trga. U Europi je mnogo takvih trgova i svim gostima će biti jasno o čemu se radi ako ga tako nazovemo.
Gdje je mjesto Karlovca u razvoju koncepcije poligonalnog grada?
Karlovac prva novogradnja
Gotovo čitavo stoljeće prije prve gradnje Talijani, Francuzi i Nijemci pišu traktate i čitaju Vitruvija, možda jedinog antičkog graditelja od kojeg je ostao sačuvan traktat o arhitekturi. Stoljeće prije prve izgradnje je doba prototipova i neostvarenih prijedloga. Dok neki razmišljaju o urbanističkim utopijama, druga struja izgrađuje bastionski sustav. Ta će struja arhitekata u praksi stvoriti bastionski front i radit će na konkretnim projektima. Postoje takvi gradovi stariji od Karlovca, no nastali su pregradnjama postojećih. To su toliko radikalne pregradnje da mjestašca mijenjaju imena. To su gradovi kompromisne geometrije. Karlovac, Nové Zámky i Palmanova su novogradnje.
Što smijemo reći o Karlovcu? To da je prva novogradnja svojeg tipa.
Vratimo se na mogućeg projektanta Karlovca. Svi, dakle, dolaze iz Siene. Između spomenutog Peruzzija nalazi se Baldassarre Peruzzi, daleko poznatiji talijanski arhitekt. Martinijev je učenik. Ako je to istina, imamo neprekinut niz prenošenja znanja s oca na sina, a sin je učenik samog izumitelja bastionskog sustava Martinija.
Stariji gradovi imaju nepravilnu geometriju. Pratim ih već 20 godina i svi su nešto poduzeli s bastionskim sustavom. To je trend u Europi. U ovom gradu je boravila osoba zaslužna za preporod Naardena. Njegova karijera na tom području počinje potpisivanjem peticije da se obustavi izgradnja trgovačkog centra koja je potpuno trebala promijeniti perimetar grada. Svi su prošli deliberaciju. Naardenovi šančevi danas su puni vode, ali je lako moglo biti i drugačije. Koprivnica je najstariji hrvatski zvjezdoliki grad. To su gradovi nepravilne geometrije, a sada dolazimo do gradova izgrađenih za obranu od osmanske opasnosti.
Izgradnja grada Nové Zámky započela je 1580. Palmanova je vrhunac izgradnje, jer su ulice radijalno poredane s devet basiona, što bi se svidjelo Vitriviju i Filareteu. U Italiji vojska održava bastionski sustav. Zar ne bi vojna inženjerija mogla sagraditi bastionski sustav u Karlovcu kako bismo odlučili? To nije jako skup projekt. Vojna inženjerija je to radila u Slavonskom Brodu, no, zanimljivo je, takvi podaci vrlo teško prodiru u javnost.
A lista UNESCO-a?
Nije lako upisati Karlovac na UNESCO listu zaštićene svjetske baštine. Nad Hrvatskom lebdi “brend” kojeg zovemo Balkan. Nije lako se uključiti u povijesni diskurs kojem pripadate. Možda nije presudno je li Karlovac prva novogradnja svog stila, ali je lijepo imati tu “zastavicu”. Moj prijatelj Boris Morsan se zanosi upisom na UNESCO-vu listu, no nisam toliko optimističan. Ipak, dobro je imati nekakvo prvenstvo. Nové Zámky je izgrađen na starijim projektima, ali taj grad se nije počeo graditi prije 1580. John Harris je izdao u Fort magazinu članak na 26 stranica o Karlovcu. To je referentni članak za one u inozemstvu koji žele nešto saznati o našem gradu.
Kada pitate Karlovčane koliko im Zvijezda znači ispada da im ne znači mnogo. Sedam posto ih se izjasnilo, u sklopu ankete za brendiranja grada, da im je stalo do Zvijezde. To nije indikativno. Valja istraživati svijest i podsvijest Karlovčana. Kada nekome morate reći odakle dolazite, što ćete reći? Europske perspektive i potreba da sami sebe upišete u diskurs Europe uvijek će nas vratiti na Zvijezdu. Simbol Zvijezde koriste različiti subjekti – od ljubitelja starih vozila i berača gljiva do gradskih tvrtki i Veleučilišta. Svima treba Zvijezda da objasne odakle dolaze. Ona daje dovoljno jedinstvenosti da budemo prepoznatljivi u svakom kontekstu.
Taj identitet puno više funkcionira s logotipovima. Karlo Habsburški nije baš omiljen lik, a to je čovjek po kojem se Karlovac zove. One koji su pisali povijest mogli bismo povezati sa Zvijezdom kao cjelinom i s kolektivnom memorijom. Vrlo malo nam je to ipak zanimljivo, pa možda i nije čudo što, s obzirom da je fizionomija Zvijezde povezana s njihovom baštinom, sve osipa. Trebaju li nam uopće forme grada koje svjedoče o činjenici da je Karlovac bio na granici dvaju carstava?
Dva su načina upisivanja na listu zaštićene svjetske baštine – pojedinačan i uključivanje čitavog “prstena”. Zamošć u Poljskoj je Karlovcu srodan grad i već upisan na tu listu. Već je uzeo mandat da predstavlja taj tip izgradnje. Dvanaest utvrda oko Francuske, koje su djelo istog graditelja, je upisano skupno na listu zaštićene svjetske baštine. Pojas gradova kojem pripada Orlica kod Karlovca bi mogao biti upisan. Gradovi su to iz razdoblja junačkog pohoda Eugena Savojskog i njegova arhitekta Nicolasa Doxata de Démoreta na istok. Sve će to završiti daleko na tromeđi carstava, na području današnje Rumunjske. Taj nekakav pojas bi mogao imati veze s UNESCO-om, no što u suvremenom narativu hrvatske, srpske ili rumunjske države to znači? Zašto bismo spominjali nekakvu administrativnu tvorbu iz doba Eugena Savojskog? Ne zvuči to tako dobro. Maksimalizirat će se udio domaćih aktera u stvaranju države, no ovaj “zid Europe”, ovaj monumentalni pojas ostaje ničiji. Orlica kod Karlovca je po svojoj veličini veća tvrđava od beogradske. To jest napušteni i neostvareni projekt, ali je najzanimljivije što je tu napuštena ideja bastionskog sustava.
Terra incognita
Po drugi puta u povijesti se u Pokuplju gradi inovativno. Realizirane su tvrđave u Staroj Gradiški, Slavonskom Brodu i Osijeku, zatim Sremska Rača, Petrovaradin, Beograd i Pančevo, te Temišvar, Stara Oršava i još neki rumunjski gradovi. To je taj pojas koji vodi od Orlice. To je terra incognita za čitavu Europu koja je odana svojoj predodžbi o imaginarnom Balkanu i nije im se lako prepoznati druga svojstva kulturno-povijesnog krajolika. Postoji čitava supkultura onih koji se bave utvrdama i njezini pripadnici će uglavnom znati što je baltički pojas utvrda. Za njih to ne predstavlja tajnu, a ovaj pojas kojeg spominjem je prilično velika. Naša ulaznica za taj pojas je Orlica. Kad bi se tamo barem zaoralo nešto malo što se od te trase sačuvalo. I to bi trebalo uključiti o razmišljanja o kulturno-povijesnim temeljima našeg grada.
Tonski zapis predavanja dostupan je na ovoj poveznici: https://archive.org/details/20160302PredavanjeRenesansaUZvijezdi