Pisanje je način na koji svakodnevno mogu nadmudrivati stvarnost, teritorij na kojem je sve po mome. Dobar je osjećaj imati moć da stvoriš svijet u kojem vladaju tvoji zakoni. I sam proces pisanja djeluje terapeutski. Bavim se različitim temama, jer mi je izazov progovarati iz tuđe perspektive – kaže književnica Marina Vujčić koja je gostovala u utorak u Knjižnici za mlade u Karlovcu u organizaciji Gradske knjižnice “Ivan Goran Kovačić”.
Rođena je 1966. godine u Trogiru. Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1989. godine je diplomirala kroatistiku. Prvu knjigu “Bijeg uz brijeg” objavila je 1998. godine. Roman “Tuđi život” objavljuje 2010. Četiri godine kasnije objavljuje roman “A onda je Božo krenuo ispočetka” i “Umri ženski”. Lani je objavila ispovjedno prozno djelo “Mogla sam to biti ja”, o kojoj se najviše govorilo u Karlovcu. Za taj je roman dobila prestižnu nagradu VBZ-a i Tisak medije.
Postojala je potreba da verbaliziram teme koje su me mučile. Izmislila sam psihijatricu kojoj ću se ispovijediti. Kako ne vjerujem u medicinsku psihoterapiju, u to da ona može pomoći, nego “samo” potaknuti da si sami pomognemo, psihijatricu sam postavila u čudne okolnosti i dovela do pitanja zašto bismo očekivali da i naši psihoterapeuti ne proživljavaju životne krize. Ne kažem da psihijatrija nije potrebna kod teških psihičkih oboljenja. Samo kažem da je psihoterapija za one koji samima sebi mogu pomoći – veli M. Vujčić.
U njezinom romanu psihijatrica pati od depresije.
U tom romanu se bavim posljedicama koje nastaju kada se ne njeguje duševna stabilnost. Kada zaboli zub odemo zubaru, no kada nas zaboli duša ne odemo psihoterapeutu. Nastojimo pred drugima se predstaviti kao da smo odlično iako je istina drukčija. Mnogi meni bliski su tek iz ovog romana shvatili kako mi je bilo – dodaje M. Vujčić.
“Iako u romanu ironiziram ideju novog početka, vjerujem da je moguće poboljšati život novim stavovima i odlukama”, nastavlja M. Vujčić.
