Zamjenica karlovačkog gradonačelnika Marina Kolaković jednom je prilikom, u iščekivanju početka tiskovne konferencije lokalnog ogranka Hrvatske seljačke stranke, kojeg vodi, u stranačkim prostorijama novinarima ispričala anegdotu kako je večer ranije molila krunicu, a njezina mačka je u isto vrijeme grebala po kauču, pa je stoga njezin zaključak da su skupa molile krunicu. Vjerujemo da bi svaki istinski vjernik bio povrijeđen ovakvim očiglednim obezvređivanjem vjere i intimnog čina molitve Bogu kada bi to čuo izravno, odnosno da jest povrijeđen dok i ako ovo čita, ali u Hrvatskoj je uvriježeno kako političar mora biti deklarirani vjernik. Ako želi biti uspješan, to se mora rastrubiti, i mnogima u politici to ne predstavlja nikakav problem. Što više ponižavaš vjeru, to si veći vjernik i prihvatljiviji.
Ne predstavlja nekima problem niti to da nakon što su dva desetljeća držali Hrvatski dom u Karlovcu taocem sumanutih ugovora o “besplatnom zakupu” između Grada Karlovca i HSS-a, kada ta kultna zgrada manje-više nije služila ničemu nego sjedištu te stranke, popuju udrugama u nezavisnoj kulturi kako se moraju odlučiti o sadržaju koji bi činio društveno-kulturni centar u Hrvatskom domu. Prije no što se zna što bi se tamo odvijalo i za koga nema šanse da se zgrada obnovi i da na korištenje udrugama. Kad bi barem 1994., 2008. i 2011. godine, kada su potpisivani skandalozni ugovori o Hrvatskom domu, bili toliko savjesni i obzirni prema gradskoj imovini.
Prvi ugovor su potpisali tadašnja predsjednica gradske organizacije HSS-a Jelka Pavlić-Rusan i tadašnji gradonačelnik Ivan Benić. Po tome, HSS dobiva zgradu u 99-godišnji “besplatni najam” pod uvjetom da je obnovi i stavi u širu društvenu funkciju. Zgrada, naravno, nije obnovljena, a jedina funkcija joj je bila da posluži HSS-u kada su krajem 2008. godine lokalni dužnosnik Hrvatske demokratske zajednice Damir Jelić kao gradonačelnik i tadašnji predsjednik HSS-a Josip Friščić, sada koalicijski partneri, potpisali novi ugovor o “besplatnom zakupu” na 99 godina, ponovno s obvezom da stranka “zakupnik” obnovi zgradu i stavi je u funkciju. Ni 2011. godine to nije učinila kada su Jelić i Friščić sklopili dodatak ugovoru u kojem stoji da HSS nije u mogućnosti izvršiti svoje ugovorne obveze, ali i dalje ostaje u “besplatnom zakupu”, iako te obveze preuzima Grad. Nisu li upravo takvi dogovori doslovno satrali nezavisnu, progresivnu, scenu u Karlovcu kojoj sada nameću nekakve uvjete, umjesto da obnove zgradu i daju kulturnjacima na korištenje?
Angažirani pojedinci raspravljaju o revitalizaciji Zvijezde i ostalim problemima i mogućnostima Karlovca, a vlastodršce za to u biti nije briga. Njih to ne zanima. Ako se i pojave na raspravi, “pozdrave” skup i ubrzo po početku ga napuste, dok se ostali nastavljaju prepirati na teme koje vlast otvara. Kako nazvati Jelićevo predizborno svečano otvaranje samoposluge za siromašne s praznim policama? Gradska toplana od svog osnivanja uporno šalje račune onima s kojima nema potpisan ugovor. Kada im neki od njih, poput bivšeg direktora Toplane i građanskog aktivista Marijana Fudurića, počnu uz vraćene račune dostavljati i ironične dopise u kojima ih dovode u vezu s Pinokijom, Muppet showom i Münchausenovim sindromom, karlovačka toplinarska tvrtka u gradskom vlasništvu ih tuži zbog “povrede časti i ugleda”. Nije poznato je li to poduzeće od svog osnivanja dobilo ijedan sudski spor kojeg je pokrenula, a pokrenula ih je dosta, ali pitanje koliko su na tome zaradila odvjetnička društva koje je angažirala ne zanima niti vlast niti opoziciju, a bogme niti novinare.
U isto vrijeme se gotovo u tajnosti ostvaruje projekt izgradnje termoelektrane koja bi, po vjerodostojnim procjenama, zagadila čitav grad, ali i, kako gradonačelnik kaže, smanjila cijenu grijanja za deset posto. Ujedno vlast ignorira Borisa Vrbanca, doktora geoloških znanosti u mirovini, koji je proveo čitav radni vijek u Ini i koji je odlučio istupiti u javnost kako bi upozorio na pogubnost tog energetskog projekta koji se ostvaruje na Ilovcu, posebno s obzirom da grad leži na nepresušnim izvorima geotermalne energije koja je obnovljiva, ekološki čista, mnogo isplativija od drugih koje imamo na raspolaganju i koja bi mogla preobraziti Karlovac. Jelić kaže da se to za njegova mandata neće ostvariti, no ne odgovara na pitanje zašto, odnosno zašto se time u svojoj dugovječnoj vladavini nije bavio. A opet na molbu da prokomentira najveću aferu u kojoj se našla njegova zamjenica odgovara da ne zna ništa o tome jer se bavi strateškim pitanjima Karlovca. Svatko tko prati njegov rad mora znati da se strateškim pitanjima Karlovca ne bavi.
Pa se opet vraćamo M. Kolaković koja je, po pisanju Marija Pušića u Jutarnjem listu, suvlasnica tvrtke Eurotrade, koja je Gradu Karlovcu dužna 58.000 kuna na ime komunalne naknade. Ta je danas posrnula tvrtka, koju vodi Željko Kolaković, suprug dogradonačelnice, samo u 2013. i 2014. opskrbila ustanove u gradskom i županijskom vlasništvu voćem i povrćem u vrijednosti većoj od pola milijuna kuna, a od 2006. do 2014. na taj je način zaradila oko četiri milijuna kuna. O tome gradonačelnik ništa ne zna jer se, kaže, bavi strateškim pitanjima, a u biti se uopće ne bavi svojim poslom.
Nije jasno s obzirom na ove podatke kako je Eurotrade mogao posrnuti, ali je sasvim jasno kako je posrnuti mogao Karlovac.
