Tko me šiša? Tomislav Pudina.
Znamo da si zaljubljenik u fašnik, no slabo je poznato tko izrađuje tvoje odlične maske.
- Prije svega, sve je krenulo od mojih ideja. Hvala što me pratiš šestu godinu za redom već.
Hvala tebi što pružaš teme i povoda za pisanje. Inače, jednu smo godinu propustili.
- Nema veze. Šest godina sam u salonu. Prvo sam se maskirao u fratra, a zatim u zombija, pa Barbi, crnca… Najzaslužnija za moje popodnevne maske je Blanka Kazablanka.
Nije joj valjda prezime Kazablanka?
Zove se Blanka Androšević. Vodi Plesni klub Casablanka. Zaslužna je za farbane maske koje sam koristio kao što su crnac, zombi ili čudnovati klaun Čupko, koji nije predviđen za mlađe od 12 godina. Vratili smo se horor maskama.
Ipak nisi rastjerao klijentelu, štoviše postaješ sve popularniji…
Sve sam prisutniji u medijima. Probijamo se. Grad treba vidjeti da nam treba takva vrsta zabave i da postoje oni koji se vole zabavljati maskiranjem i da jedan vikend treba posvetiti fašničkoj zabavi pod šatorom.
Zašto pod šatorom?
Zato što je idealan za takve manifestacije. Dovoljna su dva ugostitelja i jedan domaći bend. Šator nije prikladan možda za adventske programe. Svi govore o zagrebačkim programima za božićnih blagdana, ali je Karlovac pogodniji za to, jer je manji i ljepši. Može se oživiti kružna šetnica. Što se fašnjaka tiče, može se napraviti i na Korani, ali treba vratiti sadržaj u središte grada. Sjećam se pune Radićeve i Korza, znao si gdje tko stoji, uvijek si mogao naći prijatelja i poznanika s kojim bi popričao. Sada kada dođeš u centar uđeš u tamu. Vraćam se iz maškara u subotu i vidim djecu koja razbijaju kontejnere. Viknem na njih, a mogao bih dobiti i batina zbog toga. Takvo ponašanje je određeno kućnim odgojem. Što imaš razbijati kantu? Nikad nisam u mladosti doživio da su se razbijali kontejneri, da se uništava vlastiti grad.
Zadovoljavaju li te postojeće karlovačke fašničke zabave?
Ove subote sam, kažem, bio u vatrogasnom domu u Rečici. Odaziv je bio dosta slab, jer su promijenili termin. No, i Generalski Stol, Skakavac i Orlovac su imali svoje manifestacije. U gradu su dva kafića organizirala maskenbal. Ne znam zašto su nas klinci čudno gledali. Nas dvadeset se prošetalo gradom maskirani. Bio sam obučen u Bubimira. U duetu s Bubimirom je bila Maska. Bilo je muških koji su se maskirali u žene. Bili smo u Kazališnoj kavani. Članovi “Kocke šećera”, grupe koja je nastupala, su bili maskirani, ali ne znam zašto posjetittelji nisu. Došli su na maskenbal bez maske. Nemaskirani bi trebali plaćati ulaz.
Je li u Karlovcu ikada postojala fašnička proslava poput onih u Rijeci, Samoboru, Krku…
Prije možda sedam godina je bila na Vunskom polju. Bio je šator, bili su gosti iz Rijeke i Samobora. Nastupala su kulturno-umjetnička društva. Svi su bili zadovoljni tom zabavom. Odaziv maskiranih je bio velik. To nije uobičajena zabava – s maskom si ono što nisi čitavu godinu.
Nema smisla da se maskiraš u frizera?
Tako je, iako me čak i pitaju kada ću se u frizera maskirati. Bilo je prije dvije godine pokušaja da se povorka vrati, no Grad i Turistička zajednica Karlovca to nisu podržali. Gospodin Srećko Šestan, ravnatelj Zorin doma, se trudi. Pokazuje organizacijom dječje povorke da se s više truda i entuzijazma, a bez love, može puno napraviti. Počeli smo kontaktirati i nadamo se da ćemo uspjeti organizirati veću fašničku feštu u Karlovcu, da se spoje i dječji i odrasli maseknbal, jedan vikend. Bilo bi idealno da se napravi povorka. Naša djeca odlaze u Samobor i u Rijeku pogledati povorku i sudjelovati u njoj, a možemo to imati i u Karlovcu. To bi podržali i ugostitelji, jer bi imali koristi od toga. Potrošimo novac u svom gradu. Svako putovanje na Krk me stoji. U Karlovcu, nažalost, nema zabave.
Što bi, dakle, napravio sljedeće godine, da možeš organizirati fašnik u gradu?
Ima i boljih organizatora. No, kao entuzijast svakome mogu dati ideju. Trebalo bi podignuti šator u Zvijezdi preko vikenda. Radićeva umire, a Zvijezdu treba oživjeti. Obrtnički šator se vratio na tu lokaciju. Takvih manifestacija treba i više biti u jezgri. Uskoro će se organizirati kobasijade po mjesnim odborima. Bilo bi dobro napraviti finalnu kobasijadu na Starom placu gdje bi se natjecale kobasice koje su pobijedile u mjesnim odborima, pa da vidimo koja je najbolja u Karlovcu. S tamburašima bi ta manifestacija bila još posjećenija. Tako nešto nitko u Hrvatskoj nema, koliko mi je poznato. To može biti još jedno od događanja u Karlovcu na kojem bi se ekipa mogla okupiti. Kažu da smo žabarski grad, a imamo i spomenik žabi. Lokve su poznate po natjecanju žaba. A zašto i mi to ne bismo imali, da ovi iz Gorskog kotara dođu sa svojim žabama koje bi se natjecale s našima, pa da vidimo kako žabe skaču? Djeca bi to rado pogledala, zasigurno. S malo novca bi se mnogo toga dalo napraviti u gradu.
Bismo li palili fašnik za karlovački karneval?
I ranije se to radilo, i to na Starom placu. Najbolje je tamo napraviti fašničku proslavu, jer je u središtu grada i svima nam je blizu. No, bitno je da se to nastavi s organizacijom fašnika, jer tek takvom višegodišnjom praksom može razviti običaj. Važno je napraviti nešto što neće privuči samo Karlovčane, nego i posjetitelje iz drugih sredina.
Je li se ikada dogodilo da te supruga ne prepozna kada se maskiraš?
Jest. Kada sam se maskirao u zombija, Danijela je stigla pred kraj šminkanja, pa me čudnije gledala. Mnogo mi pomaže. Sudjeluje u pripremi. Kada se oblačim u ženu, šminka me, kupuje mi haljine…
Supruga ti kupuje haljine?
Da. Kada dođemo u dućan kaže: “Nemoj samo ništa pitati”.
Pa koja je to veličina haljine?
A uvijek se nađe… Pomažu i prijatelji i susjedi, uvijek se kod nekoga nešto pronađe. Prošlog utorka supruga mi je posudila haljinu. Bilo je malo na knap, ali uspio sam obuči. Živim za tu vrst zabave, preuredio sam salon za fašnik, nije mi problem niti uložiti u to.
I tvoja djeca sudjeluju u fašniku?
Karlo, Tena i Vito žive s time, s tatom takvim kakav je.
Zezaju li te?
Ne. Mlađa to obožavaju, a stariji sin je sad već u pubertetu, pa mu je možda malo neugodno, jer se u školi ne maskiraju…
Ideš li na roditeljski sastanak ili na informacije maskiran?
Nažalost, još nisam išao, ali nikad se ne zna… Vide me sugrađani u prolazu. Netko ne gleda na to baš s odobravanjem, no većina reagira pozitivno i nasmije se. Fali nam ta vrsta zabave i trudim ju dignuti na višu razinu. Baš bi nam zbog teške situacije trebalo malo smijeha. Svi smo u problemima i brigama, ali…
Kad stavimo periku…
Riješeni smo briga. Zašto bi bio novinar za fašnik? Mogao bi biti novinarka.
Gdje odlaziš na maskenbale?
Najviše na Krk.
Kako to tamo izgleda?
Blizu lokacije gdje je fašnička fešta mi je smještaj, ne moram se voziti autom. To je manifestacija s neodređenim trajanjem. Ove godine je trajala tri vikenda. Zbog obaveza, nažalost, ove godine nisam mogao ići. Pod šatorom od 21 sat sviraju lokalni bendovi, a ima i za pojest. Ugostitelji drže takvu cijenu svojih usluga da ih svi mogu priuštiti, da se mogu zabaviti, da si mogu popiti, da mogu “iznoriti”. Nedjeljom od 16 do 20 sati traje karneval za djecu. I tada svira bend, angažiraju se animatori, organizira se tombola koju sponzoriraju trgovački centri. Bilo je i padova i uspona, ali održavaju svoju tradiciju. Samo na tom jednom otoku je pet fešti – Punat, Krk, Malinska, Dobrinj, Omišalj.
Ideš u Krk?
Da, zbog smještaja. Ne moram voziti automobil, da se mogu opustiti, popiti se, pa se pješke vratiti doma.
U taj smještaj?
Da.
Ne u Karlovac?
U Karlovac se vraćamo u poslijepodnevnim ili večernjim satima nedjeljom, kada se malo “dobijemo”, ali ne pješke, nego autom.
U kojim si još sredinama išao na pokladne fešte?
Obilazio sam takve fešte po dobrovoljnim vatrogasnim društvima ili nogometnim klubovima u Karlovcu. Bio sam u Medulinu. Bilo je prekrasno u Hotelu Belvedere. Pitanje je ima li tamo jedan posto nemaskiranih. Njima je neugodno uopće doći. Svi su veseli, plešu… To su manifestacije na kojima su svi zajedno, nema tu ljubomore ili nečega sličnog…
Čuveno zajedništvo…
Tako je, čuveno zajedništvo! Više bih volio sudjelovati u Rijeci s grupom iz Karlovca koja bi pokazala svoje kostime, nego pogledati, što je također lijepo. Zabave i karneval moramo razdvojiti.
Čitavu godinu razmišljaš u što ćeš se maskirati naredne?
Sutradan nakon fašnika razmišljam što napraviti nagodine, kako prilagoditi salon…
Ne samo da se maskiraš, nego paziš na svaki detalj u prostoru.
Čitav salon izmijenim, da kada klijneti uđu ne vide uobičajenic Frizerski salon “Karlo”, nego nešto drugo.
Na fašnik nisi brico, nego brijač.
Ove godine dopodne sam bio umjetnik Picasso, a poslijepodne klaun. Danima prije su me mnogi pitali u što ću se prerušiti za ovogodišnji fašnik. Kopka ih. Navečer se ide u Papas bar koji je jedan od rijetkih ugostiteljskih lokala koji održavaju tradiciju maskenbala.
Znaš se izderati na nas mušterije. Naravno, to je zezanje.
Takav sam kakav sam. Hoću domaću atmosferu i domaće spike. Uvijek sam otvoren. Volim da se ljudi u mom salonu osjećaju kao doma.
Kako su mušterije prve godine karnevala u salonu reagirale?
Iznenađene su bile. Ušle su unutra i tražile Tomislava, a ugledale fratra, zombija… Od ove godine svaka mušterija dobije krafnu, piće dobrodošlice i oproštajno piće. Sada dolaze iz godine u godinu barem iz znatiželje, ako ne šišanja, vidjeti što se događa za fašnik u salonu. Oni koji pogode taj dan za šišanje, izađu iz salona s poljupcima, recimo. To je bilo one godine kada sam se prerušio u Barbi – muštrije su izlazile s ružem na licu. Ove ih pofarbam, pa sijedi odu van sa crnom kosom i slično. No, nitko se ne ljuti. Ima onih koji ne vole takav tip zezancije. No, pokušavam se zezati tako da nema ljutnje.
Kako si se zarazio maškarama?
Odrastao sam uz roditelje koji su držali do takvih manifestacija. Poklade su stari karlovački običaj. Odrastao sam s bakom u Brodarcima. Kao djeca smo se oblačili u kauboje ili indijance, prolazili kroz selo, obilazili kuće, dobivali smo jaja, pokoji dinar… Uglavnom smo se zezali, pjevali “Mi smo male maske, došle smo iz Jaske”. Kako sam ušao u pubertet, roditelji su me počeli voditi na zabave. Prva maska na zabavi mi je bila Miss Piggy. Tata je podržavao takve manifestacije. Održavale su se i njegovom frizerskom salonu. Dakle, ljubav za maškare sam naslijedio od roditelja i pokušavam svojoj djeci usaditi takve običaje. Ipak su to naši karlovački i hrvatski običaji.
Pridružuju li ti se u sve većem broju ostali Karlovčani?
Pridružuju. I sam si bio iznenađen prije šest godina kada sam se prerušio u fratra i gledao tko to radi unutra. Drugu godinu su se već maskirale cure iz knjižare i fotostudija preko puta. Ima nas… Ako treba, napravit ćemo povorku, mimohod, oko kružnog toka u Republici Grabrik. No, ponavljam, nema prikladnog mjesta na kojem se maskirani mogu naći, gdje bi bila zabava pod maskama. Bit je da dođemo maskirani, zezamo se, a ti me ne prepoznaš, pa si drugi dan misliš tko me zeznuo. Devedesetih smo maskirani ušli u kafić. Vidio sam na šanku sestričnu, pa sam je počeo zezati. Nije mogla skužiti da sam to ja, tek sam joj to rekao pet dana kasnije. Čak na tu zabavu nisam došao niti u svojem automobilu. Kad se maskiram, promijenim i auto. Kad delamo zezanciju, delamo zezanciju. Uglavnom, nagodinu se i ona maskirala. Ljudima samo treba dati poticaj, pa da se fašnička tradicija obnovi. Gledam na televiziji poklade u Splitu, Dalmaciji, koja nema tu tradiciju, a žalosti me da mi nemamo nešto slično. Svi se trude privuči turiste, a mi u Karlovcu trošimo novac u drugim sredinama. U vrtiću i školi još ima maškara, no tu nema, a i penzioneri drže do te tradicije.
