Poletovci su bili najkreativniji naraštaj hrvatskog novinarstva. Odredili su medijsku, znanstvenu, kulturnu, političku i pravosudnu scenu. Ova knjiga nije apologija, apoteoza ili spomenik, jer je Polet toliko značajan da mu ne trebaju spomenici i pretjerivanja, a još manje sam htio napraviti obračun s poletovcima i poletovskim vremenom – kaže Željko Krušelj, autor knjige “Igraonica za odrasle – Polet 1976-1990” koju su izdali Nakladnička kuća Adamić i Novi list.
2100 poletovaca
Djelo o povijesti slavnog omladinskog lista, koji je, kako svjedoči njegov najdugovječniji urednik Zoran Simić, djelovao pod sloganom “Uvijek na ivici, nikad u marici”, predstavljeno je u srijedu u Novinarskom domu u Zagrebu. Veliko je 730 stranica, a samo indeks onih koji su surađivali s Poletom, odnosno radili u njemu, sadrži 2100 imena.
Knjiga je utemeljena na tisućama činjenica. Neki smatraju da su zapostavljeni. Imate priliku nadopunjavati djelo ili ga osporavati, no ne plašim se radikalnog pristupa tome, jer sam se pošteno držao činjenica i svakome sam priznavao zasluge s obzirom da smo svi htjeli najbolje. Nastojao sam biti što objektivniji – dodaje novinar Krušelj, i sam nekadašnji reporter i urednik Poleta.
Ističe da je taj list zaslužan za velike kreativne i svjetonazorske pomake u jugoslavenskom društvu.
U svakoj generaciji ima karijerista, ideologiziranih, oportunista, no većina su bili oni koji su ipak vjerovali u bolje društvo. Istinski smo vjerovali u demokratizaciju i liberalizaciju kao procese koji vode boljitku. Kada je stigla demokracija, jako nas je razočarala. Pokazalo se da može biti okvir za korak unatrag. Dogodilo se da je sloboda za koju smo se borili relativizirana – kaže Krušelj.
Po uzoru na Twainea
Književnik i novinar Pero Kvesić, prvi urednik Poleta, kaže da su taj list osnovali prijatelji, pa im nije bilo teško dogovoriti se o njegovom karakteru.
Kad smo birali stil, podijelio sam svima priču Marka Twainea “Novinarstvo u Tennesseeju” i rekao: “Tako ćemo pisati” – prisjeća se P. Kvesić.
I kolumnist Jutarnjeg lista Ratko Bošković je pisao u Poletu.
Optuživali su nas da smo rušili komunizam, uveli seks, drogu i rokenrol… No, nismo, barem nisam ja. Zanimalo me napraviti dobre novine, a i sam se sebi čudim da me ta želja do danas nije prošla – veli Bošković.
“Polet je funkcionirao kao radionica novinarstva”, kaže Đurđica Klancir, glavna urednica Tportala.
Polet se trideset godina pamti po tome što je bio provokativan, drugačiji i vježbaonica novinarstva. Mogli ste početi raditi u redakciji, a da nikoga u njoj ne poznajete, a od prvog trenutka su vas tretirali kao pravog novinara – kaže Đ. Klancir.
Grafički urednik Ivan Doroghy napominje da je Krušeljeva knjiga “nulta pozicija od koje će se započeti s izradom svake nove studije o Poletu i novinarstvu tog doba”.
Odgojio sam čitav niz grafičkih urednika na način da ih naučim kako ući u tiskaru, a da ih ne izbace iz nje. Nisi mogao raditi izvan onoga što su zahtijevale tiskarske tehnologije – kaže Doroghy.
You can leave your helmet on
Kad se pogleda indeks onih koji su stvarali Polet, uočava se čitav niz najuglednijih pojedinaca. Doroghy se prisjeća jednog Karlovčanina.
Najšokantniji lik koji je prošao kroz Polet bio je Miroslav Lazanski. U redakciju je stigao kao fotograf, a poslao nam je svoju fotografiju koja ga prikazuje golog u kupaonici s vojnim šljemom na glavi, redenikom i nekom ženom. Nagovorili smo ga da počne pisati, i to vojne teme – opisuje novinarske početke najpoznatijeg jugoslavenskog i srpskog vojnog analitičara Doroghy.
