Mogu li karlovački industrijski radnici koji su upravo ostali bez svojih zaposlenja u magli koju širi gradonačelnik Damir Jelić uopće pronaći Zavod za zapošljavanje ili bilo kakvu perspektivu? Treba nam profesor Baltazar da izumi poseban usisavač i, kao u jednoj epizodi poznatog crtanog filma, sa svog balkona usiše svu Jelićevu magluštinu zbog koje Karlovac tumara kao guska u poznatoj metafori Stjepana Radića.
Ako bismo sada pitali vlast što su učinili da osiguraju ekonomski napredak grada, vjerojatno bi nanizali izmjene prostornih planova, poticaje za poduzetnike-početnike i obrtnike, te obiteljska poljoprivredna gospodarstva, unapređenje izdavanja dozvola kao što su se svojevremeno hvalili brojem zamijenjenih žarulja u jednom mandatu. Ništa od toga nije za baciti, no, jasno je, ipak se radi o golom birokratski inertnom pristupu bez “dodane vrijednosti”. Iste mjere i u istom ili većem intenzitetu vjerojatno provode sve općine i svi gradovi u Hrvatskoj i Karlovac se tu po ničemu posebno ne izdvaja.
Što je nama naša ravnodušnost dala osim Jelića za poglavara i vizionara? Dala nam propast lokalne javnosti, nastavak urušavanja Zvijezde, propast knjižara i butika, stagnaciju, minimalnu politiku s gotovo nepostojećom oporbom i lokalno gospodarstvo koje se sve više svodi na poslove dvojice tajkuna. Pokeraši znaju da je par slaba kombinacija i da, kada time raspolažu, moraju blefirati ili odustati. Kada se smanji broj nezaposlenih zaslužan je Grad Karlovac, pa se rade predizborni plakati s padajućom krivuljom. Kada broj nezaposlenih raste, kriva je nesposobna državna vlast. A kada je ta vlast “naša”, a broj nezaposlenih raste kriv je valjda globalni kapitalizam, pa nam preostaje samo slegnuti ramenima. Kada pak treba osigurati uvjete za zapošljavanja, pišu se pro forma strategije, mrtva slova na papiru.
Koje gradove je gradonačelnik od 2007., kada je stupio na dužnost, službeno posjetio? Koje gospodarske komore? S kojim je ulagačima razgovarao da ulože u Karlovac? Što im je ponudio? Karlovac je pod Jelićem sve zatvorenija sredina, sve dublja provincija – duhovna, naravno, što je čudno s obzirom na duhovne obnove koje su polazili nositelji vlasti. Umjesto da organizira odlaske u napredna mjesta u kojima može naučiti nešto više o ustrojstvu vlasti, lokalnom razvoju i demokraciji, nositelji vlasti odlaze na “treninge” u Buško Blato, što je sasvim primjereno takvoj ekipi. Kada je Jelić zadnji put poslao e-mail u Alessandriju ili Kansas City koji su, kao, gradovi prijatelji Karlovca? Možda je baš tamo netko tko je voljan uložiti u Karlovac. Ugašena je i perspektivna internetska stranica Karlovca namijenjena potencijalnim ulagačima “Best invest city”, a grad na značaju dobije uglavnom samo kada nas slavne četiri rijeke poplave. Tada su puni nacionalni mediji Karlovca, što Jeliću odgovara jer može pozirati u vodi i skupljati poene za nastavak političke karijere na državnoj razini. Teže se promovirati kvalitetnim političkim radom, elementarne nepogode su ziher.
Dok inženjeri iz privatnog sektora odlaze na ulicu, a lokalna vlast “izražava žaljenje”, Jelić i jelićevci inzistiraju na očuvanju klijentelističkog projekta gradske tvrtke Inkasator. Možda netko od tih otpuštenih inženjera i tamo pronađe posao, ako bude na liniji. Liniji čega? Partije, naravno.
Koliko je vlasti stalo do razvoja ljudskih potencijala pokazuje činjenica da najviše prosperiraju najpokorniji. Stanje duha itekako utječe na odluku o ulaganju u neku sredinu, pa se onda i kroz ekonomski napredak u pravilu dodatno unapređuje i taj duh. A ako je ova gradska vlast u bilo čemu uspjela, uspjela je u tome da ograniči duhovni razvitak grada jer joj to odgovara za održavanje. Kada bi bilo drukčije, kada bi vlast intenzivno radila na poticanju kreativnosti svojih građana i izražavanja, kada bi održavala neku vezu sa svijetom i kada bi postojao odjel ili odsjek u gradskoj upravi koji bi tražio ulagače, kada bi Jelić obilazio gospodarske komore i napredne sredine, kada bi političari odlazili na političke, a ne “duhovne” obnove, možda bismo imali više od nekolicine većih poslodavaca, pa gubitak radnih mjesta kod jednog ne bi bio tolika tragedija i potres za grad.
No, ponovno, tada vjerojatno ne bi vladali trgovci maglom. Rasprodaja i dalje traje i ne vidi joj se kraj.
