Loncu poklopac: Što doktor Petrov radi svojim pacijentima?

Ako bismo primijenili njihovo poimanje odnosa politike i struke, mogli bismo zaključiti da su opasni u prakticiranju svojih zvanja s obzirom na njihovo političko djelovanje

Autor: Marin Bakić

Freudova stolica. Foto: Ross McLain. Izvor: https://www.flickr.com/photos/blackdutchdoublelibra/2459815357/in/photolist-4KncpB-h1Wun-9DYoit-a6DFxp-agYbhr-5JkT6-a6DKHg-a6DJiB-a6DLyn-vytvKT-Ap4Fv2-ah1yaG-4MD7Hg-nYZ1Ad-agQ5i2-6AJpk-2kKPp-8g4jB3-qo9uEs-37SQaV-a67Fz8-5Bqjir-a2zjh-esEk6-2DHJy-4KrrHY-4Dwyn-a6DGSg-a6GxLQ-atRGjn-91Fj2x-a67Fz4-9bEJmE-LfHzJ-HxAos-a6DKfF-4M7WWA-3AQTD6-7K38xo-2kKQo-dU8pWE-a6GySh-8QBvjB-a6GE2Q-dFXrAw-7UHpXF-a6DHCR-h7qi3-L91CX-e1wpT6

U zaostalim društvima ili društvima koja nisu zaostala u odnosu na Ruandu, ali koja uvelike kaskaju za etabliranim demokracijama, dakako zapadnim, prijevozno sredstvo ne služi samo kao prostorni, nego i kao vremenski stroj. Ako imamo problema s razvojem institucija, sjednemo, primjerice, na zrakoplov i zaputimo se u London da vidimo kako je Velika Britanija razvila svoje, ili u Pariz, Berlin i slično, uglavnom kako će to jednom u Hrvatskoj izgledati kada naših praunuka više ne bude na životu. Upoznamo se posjetom razvijenim demokracijama i s poviješću razvoja tih institucija i političke kulture, odnosno fazama koje prolazimo ili trebamo proći. Naravno, svaka zemlja ima drugačija iskustva, no neki se generalni zaključci mogu izvući. Uglavnom, naša zemlja, hvalabogu, na raspolaganju ima pregršt uspješnijih primjera iz kojih može učiti, ali u slučaju Mosta nezavisnih lista i to pada u vodu. Zrakoplovi, automobili ili vlakovi nam ne mogu poslužiti kao vremenski strojevi, jednostavno zato što se tako nešto kao što je priredila ta skupina antipolitičara nije, zasigurno, nikada dogodilo u povijesti svijeta.

Zabavno bi bilo sjesti na zrakoplov s Božom Petrovim, uputiti se, recimo, u Westminstersku palaču, pa slušati njegovo izlaganje britanskim parlamentarcima o izborima za Hrvatski sabor 2015. godine, postizbornim pregovorima i sastavljanju parlamentarne većine. Ostarjeli engleski lordovi vjerojatno bi čistili naočale i trljali oči s mišlju da sanjaju ili bi naćulili uši i međusobno se ispitivali čuju li dobro što ovaj govori. Možda bi netko od njih neukusno metkovskog gradonačelnika, vođu Mosta i psihijatra proglasio luđakom kada bi ovaj počeo pričati o “stručnom premijeru”, o tome da je njegova grupacija odbila mjesto predsjednika parlamenta, premijera i sedam ministarstava u zamjenu za nestranačkog premijera kojeg je predložio alternativni partner, potpredsjednika parlamenta, te poneko ministarstvo. Možda bi im, kada bi pak čuli da mandatar za sastav hrvatske vlade kojeg su predložili za “stručnog premijera” baš ne koristi tečno hrvatski jezik, da se bolje služi engleskim, i da je kemičar za kojeg se ne zna niti je li glasao jer kandidat na izborima nije bio niti je itko za njega čuo do prije nekoliko dana, porasle političke ambicije u Hrvatskoj s obzirom da je u njoj, očigledno, sve moguće. Državljanstvo je najmanji problem dobiti. A možda bi jednostavno – popadali u nesvijest. Politolozi bi mogli osnovati mostovske studije i posvetiti karijere istraživanju tog fenomena izbjegavanja stjecanja političke moći.

Gotovo sve – ali baš gotovo sve, ako ne i sve – što izreknu članovi Mosta je kontradiktorno, iracionalno i jako teško ili nemoguće objasniti i dokučiti, a naporno je više i nabrajati. Kite se u politici svojim stručnim titulama, znanstvenim zvanjima, a time i još više šokira kako netko tako obrazovan može biti toliko iracionalan. Ako bismo primijenili njihovo poimanje odnosa politike i struke, mogli bismo zaključiti da su opasni u prakticiranju svojih zvanja s obzirom na njihovo političko djelovanje. Po toj logici, mogli bismo se zabrinuti za pacijente doktora Petrova. Što savjetuje duševno nestabilnima i kakve im lijekove propisuje? Rade li odvjetnici koji su članovi Mosta uistinu u interesu svojih klijenata ili suprotne strane? Postoji li u ekipi Mosta ortoped koji pacijenta sa slomljenom potkoljenicom šalje na pretragu pluća? Postoji li među mostovcima arhitekt koji klijentu koji dođe s narudžbom za projektiranje obiteljske kuće projektira kućicu za ptice? Postoji li među njima trgovac koji uporno one koje ulaze u njegov dućan šalje konkurentu?

Čini se da zastupnici Mosta i ostali u toj platformi nisu zlonamjerni – recimo izričito da nisu – ali se njihovo ponašanje može objasniti jedino time da je to antipolitička skupina s potpuno iskrivljenom moralističkom predodžbom kako politika funkcionira. Zar je naša politika toliko nerazvijena ili toliko posrnula da je moguće da takvi postanu politički faktotum? Očito jest, ali to nije izum Mosta. Takva tendencija je odavno prisutna u javnosti i sada će, nakon debakla Mostove strategije/identiteta/smisla postojanja, kada se u politici ti moralisti konačno počnu ponašati kao političari – a morat će – možda nestati. Naravno, uvijek teoretski postoji ta mogućnost da je to skupina podmuklih, intervencija Hrvatske demokratske zajednice u neodlučno biračko tijelo, no to ne drži vodu jer bi to podrazumijevalo urotu koja uključuje baš sve mostovce, a i njihovu političku mudrost, odnosno lukavost, pa ne djeluje kao ispravno tumačenje. Iznimke bi tu jedino mogli biti Petrov i Nikola Grmoja, od poznatijih članova te skupine.

Nezahvalno je prognozirati bilo što u normalnim okolnostima, a u ovakvima se toga jednostavno treba kloniti. Tak’ da bumo vidili kako će se hrvatska politika, odnos Mosta i HDZ-a, te opozicije razvijati. Presedan nam se odvija pred očima, a presedani, neobični procesi, su uvijek zanimljivi, koliko god bili iritantni.

Ne sjedajmo pred televizor da pogledamo dnevnik bez – kokica.