Mile Sokolić jest pomalo neobičan optimist kada na kraju svoje posljednjeg komentara na portalu Aktiviraj Karlovac izražava nadu da Most nezavisnih lista može svoj izborni kapital iskoristiti za pozitivne promjene i svakako jest u krivu kada smatra tim pozitivnim promjenama razbijanje političkog “duopola” Hrvatske demokratske zajednice i Socijaldemokratske partije Hrvatske.
Taj politički duopol samo uvjetno postoji jer niti jedna od velikih stranaka ne može samostalno sastaviti saborsku većinu već više od 15 godina. Svaka ovisi o koalicijskim partnerima, koji ipak nisu samo sateliti, i svaka koalicijska vlast je podložna kontrolama javnosti i institucija. Ne postoji u Hrvatskoj takva politička situacija koja dovodi u pitanje funkcioniranje sustava po standardima zapadnih demokracija i, suprotno onome što tvrde mostovci i sukladno onome što je već višekratno izraženo u javnosti od različitih njezinih aktera, stanje u državi nije niti ratno niti na bilo koji način izvanredno. Stanje, naravno, nije niti bajno, kao što znamo, ali Most kao takav najbolje može pomoći ostvarenju napretka na način da se razmontira u više skupina i pojedinaca sa zajedničkim dogovorom da se izolira HDZ, što smo već i pisali na ovom mjestu.
To se, naravno, može ponovno potkrijepiti, no recimo prije toga da ne znamo za slučaj u političkoj povijesti kada je netko inzistirao na tome da ga se liši političke moći, što mostovci čine zalaganjem za koaliciju HDZ-a i SDP-a. S jedne strane ustrajati na tome, a s druge postavljati zahtjeve je doslovno sumanuto. Gdje se i kada tako nešto dogodilo? Most odbija iskoristiti svoju ulogu prevage u stvaranju saborske većine koja mu omogućuje da provede reforme za koje se zalaže, a i ti njihovi zahtjevi su sve nejasniji, ako su ikada i bili jasni. Dosta toga što je Sokolić naveo kao kritiku Mosta stoji, no toga ima još i mnogo je puta u javnosti nabrojano, da je pomalo i deplasirano se na to osvrtati. No, nije toliko deplasirano kao samo postojanje Mosta. Činjenica da je takva skupina osvojila toliko mandata u parlamentu odaje nezrelost birača i nizak stupanj političke kulture. Što god netko mislio o SDP-u i HDZ-u, s njima znamo na čemu smo, znamo tko ih predstavlja i osiguravaju stabilnost političkog sustava. Most je ušao u Hrvatski sabor bez da smo znali tko su njegovi kandidati, za što se ta platforma zalaže, na kojoj osnovi djeluje, ma ništa o njima se nije znalo, nego se za njih glasalo glasajući protiv dviju velikih stranaka. Kakve li neozbiljnosti! Treba li podsjećati tko je još došao na vlast na osnovu kontriranja “trulom” političkom sustavu i tada dominantnim političkim akterima u Vajmarskoj Republici? Možda je ta usporedba neukusna, a možda i nije. Tko zna, možda se među članovima Mosta skriva i pokoji poklonik lika i nedjela Adolfa Hitlera. Možemo samo nagađati jer nemamo pojma.
Znamo da takvih nema u HDZ-u i SDP-u jer znamo za što se te dvije stranke zalažu. U te stranke teško da netko takav može i zalutati. No, zato HDZ-u nije problem omogućiti Hrvatskoj čistoj stranci prava da postane parlamentarna stranka. I zbog toga je problem što se uporno postavlja znak jednakosti između SDP-a i HDZ-a i inzistira na nekakvoj neutralnosti. Te dvije stranke nisu iste i razlikuju se po načinu dolaska na vlast. Vlada koju bi vodio HDZ bi možda postavila tisuće ćiriličnih ploča po čitavoj Hrvatskoj, gdje ima i gdje nema Srba, ali je do vlasti dolazila poticanjem njihovog razbijanja u Vukovaru, poticanjem nepotrebnih i izluđujućih društvenih podjela, govora mržnje i ostalih potpuno anakronih gluposti.
Kao što smo ranije već pisali, jedina reforma koja je nadohvat ruke je ta da se HDZ kazni jednom zauvijek zbog takve politike, pa da se stranka raspadne na čijim bi ruševinama izrasla neka normalna konzervativna ili da se ona sama reformira. Da mostovci osiguraju i tu političku reformu, napravili bi dosta. Nezahvalno je predviđati rasplet događaja jer su mostovci u potpunosti nepredvidivi i kao takvi opasniji od ostalih parlamentarnih opcija.
