Policija neprestano viče na izbjeglice. Njihove metode su zastrašivanje i agresija. No, sve ovisi o tome tko je zapovjednik – lakše je ako je netko tko razumije problematiku. Naučili su se poslu osiguravajući nogometne utakmice, a ovakve situacije su im strane. Na početku je bilo slučajeva pendrečenja i korištenja suzavca. Čak i neki koji rade u humanitarnim organizacijama imaju predrasude – otkrila je Karlovčanima Sanja Burlović koja je sa Sunčicom Brnardić u Info-shopu Male urbane zajednice i organizaciji Udruge za društveni razvoj KA-MATRIX u ponedjeljak, u programu kojeg podržava Ministarstvo kulture, predstavila platformu “Welcome!/Dobrodošli”.
“Uvjeti u Opatovcu grozni”
Ta inicijativa, koja smatra da je i Europska unija odgovorna za stanje na Bliskom istoku, pomaže sirijskim, iračkim i izbjeglicama iz ostalih nestabilnih država te regije da lakše prebrode put do Austrije, Njemačke i ostalih razvijenih europskih zemalja u koje su se uputili, a pritom ne razlikuju one koji bježe od neposredne opasnosti po život i one koji bježe “samo” od ekonomske bijede.
S. Burlović i S. Brnardić članice su Autonomnog kulturnog centra Attack! iz Zagreba i Centra za mirovne studije koji se bavi azilantima već deset godina. Kada je ljeti bilo jasno da će se izbjeglice preusmjeriti iz Srbije u Hrvatsku s obzirom na zatvaranje mađarsko-srpske granice, CMS se počeo pripremati, pokrenuta je inicijativa dobrodošlice, a i ove aktivistice veći dio tog razdoblja provele su na terenu” u Tovarniku, Bapskoj i Opatovcu.
– Ne dijelimo samo humanitarnu pomoć. Zagovaračka smo grupa za pritisak na EU i Vladu koja se zalaže za oblikovanje jedinstvene politike azila i integracije. Dublinska uredba iz 1975. godine kaže koja će država biti odgovorna za azilante, dakle odgovornost EU ne postoji. Hrvatska tu uredbu ne primjenjuje, jer ne odgovara stvarnosti – pojašnjava S. Brnardić.
Već su tridesetak dana uvjeti u Opatovcu grozni, tvrdi S. Burlović i dodaje:
– Izbjeglice spavaju u blatu ili na betonu. Jako su umorni i dolaze s ozeblinama. Otkako su organizirani prijevozi ne spavaju toliko, pa na registraciju dolaze poput zombija.
Nastavlja da dosta energije ulažu objašnjavajući policiji da se obitelji moraju spojiti i da izbjeglice u pravilu ne lažu, jer nemaju interesa za to, kada tvrde da im je neki član obitelji “zapeo” na granici.
– Mnogo i izravno radimo s policijom. Prvih dana krize je bila posebno bitna naša uloga. Kasnije su policajci postali mnogo više skloni suradnji. Volonteri sada ipak sve više prijavljuju sve veću nervozu policije – kaže S. Brnardić.
“I Crveni križ bi mogao bolje”
S. Burlović dodaje da su petorica pripadnika policije dobili otkaz. No, po njihovom mišljenju, i Crveni križ bi trebao bolje funkcionirati.
– Djeluju po protokolima koji možda imaju svoju svrhu, no trebali bi biti fleksibilniji. Primjerice, nama je normalno da trudnicu u završnom stadiju trudnoće prevezemo automobilom do Opatovca kako ne bi morala pješačiti 18 kilometara u takvom stanju, a oni dobiju zadatak, izvrše ga i tu prestaje njihova obveza. U jednom trenutku je tamo bilo tri tisuće izbjeglica, ali nije bilo niti jednog sanitetskog vozila – kaže S. Brnardić.
Problem je, nastavljaju, što se izbjeglice – a mnogo ih je tamo već godinama – u Turskoj ne mogu dobiti posao i ništa osim smještaja i osnovnih humanitarnih usluga. Smatraju da je Hrvatska jedina na takozvanoj balkanskoj ruti organizirano pristupila problemu, a podcrtavaju da je to i zbog pritiska civilnog sektora.
Mađarski premijer Victor Orban samo radi ono što EU želi. On je, kao, njihov bad guy, a u biti su sinhronizirani – stava je S. Burlović.
A kad se zatvore granice?
Dio civilnog društva koje je angažirano na ovom području nema strategiju djelovanja za slučaj da Austrija i Njemačka, a potom i Slovenija zatvore svoje granice.
– I u tom slučaju će izbjeglice nastaviti pohod na Njemačku, no uz žrtve i iskorištavanja kao što je naplaćivanje prijevoza. Do Hrvatske ih se tako iskorištava, a potom se začude što ovdje ne moraju plaćati prijevoz – kaže S. Burlović.