Povodom petog kolovoza, Europskog dana obrane novinarstva, u zajedničkom priopćenju predsjednici Hrvatskog novinarskog društva i Sindikata novinara Hrvatske Saša Leković i Anton Filić osvrnuli su se na stanje novinarstva u Hrvatskoj, pozivajući vlast da “napokon stvori bolji ambijent za novinare i novinarstvo”. Posebno su se pozabavili kršenjem radnih prava novinara, netransparentnošću vlasništva nad medijima, nedostatkom socijalnog dijaloga, problematičnim pravnim okvirom u kojem djeluje javnost i neriješenim slučajevima prijetnji. Nabrojano smatraju najvećim problemima hrvatskog novinarstva.
“Slobodni” novinari
Tako upozoravaju da država dopušta “pojedinim redakcijama” rad novinara bez ugovora o radu.
– Radi se o takozvanim lažnim slobodnim novinarima, a u našim uvjetima bi se reklo prisilnim slobodnim novinarima. Rade isto za poslodavca kao i stalno zaposleni, ali su zakinuti za prava u odnosu na one koji imaju potpisan ugovor o radu na neodređeno. “Slobodnim” novinarima nakladnik može otkazati suradnju kad god poželi, zbog čega žive u velikom strahu. Pritom su zakinuti i zdravstveni i mirovinski fondovi i to je jedan od primjera gdje se hrvatska politika našla u čvrstom zagrljaju s kapitalom na štetu novinara, javnosti i državnog budžeta – vele Leković i Filić.
No, niti s tim kapitalom nije baš sve jasno.
– Možemo li vjerovati bilo kojoj vlasti da nešto radi po pitanju transparentnosti medija, ako ona ne čini ništa da hrvatskom pravosuđu privede odbjeglog tajkuna Miroslava Kutlu koji je, na ovaj ili onaj način, povezan s većinom privatnih medijskih kuća u Hrvatskoj kao što su Europapress holding, Večernji list, Slobodna Dalmacija, Otvorena televizija, Obiteljski radio…? Jednako je tako nejasno kako je do vlasništva u Novom listu i Glasu Istre došao još jedan kontroverzni medijski poduzetnik Albert Faggian. A to nisu i jedini primjeri. Uz ostalo, medijski prostor i danas je premrežen ortačkim ugovorima što je očito iz sudskog procesa koji će 9. studenoga 2015. godine otpočeti pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu u povudu tužbe bivšeg vlasnika EPH protiv sadašnjeg vlasnika. Predmet spora je neizvršavanje njihovog međusobnog tajnog ugovora – kažu Leković i Filić.
Nema medijske strategije
Još su se jednom založili za potpisivanje kolektivnog ugovora na nacionalnoj razini.
– Predugo se čeka na to, a u nekim medijskim kućama, iako neformalno, zabranjen je sindikat. Podsjećamo da su sindikalna prava zajamčena Deklaracijom Ujedinjenih naroda o ljudskim pravima, konvencijama Međunarodne organizacije rada, našim Ustavom i Zakonom o radu. Zbog članstva u sindikatu ili druge vrste sindikalnog angažmana nitko ne bi smio biti proganjan ili na bilo koji način diskriminiran – ističu Leković i Filić i podsjećaju da i dalje nije usvojena medijska strategija koja bi trebala biti temelj za raspravu o izmjenama i dopunama postojećih zakona koji se izravno ili neizravno tiču novinara i novinarstva.
Dodaju kako je uvođenjem kaznenog djela sramoćenja u Kazneni zakon urađen novi pritisak na novinare i javni interes.
Izigrana država
– Novinari se grubo ušutkavaju pravilnicima i drugim internim aktima medijskih kuća, zabranjuje im se da o pritiscima i cenzuri kojima su izloženi u redakcijama javno progovore. Redakcijski statuti, koji su bili uvjet da se tiskanim informativnim medijima osigura povlaštena stopa poreza na dodanu vrijednost od pet i deset posto, učestalo se krše, a država ne želi uspostaviti mehanizam nadzora nad poštivanjem tih statuta kojima je prava svrha uređivanje odnosa između uredništva i novinara kao i nakladnika i vlasnika, a krajnji cilj uspostava profesionalne autonomije redakcije u odnosu na vlasnike. Nadalje, dio medijskih vlasnika kojima je država osigurala povlašteni PDV kako ne bi otpuštali novinare i smanjivali njihova radna i socijalna prava, učinio je upravo suprotno – u svojim medijskim kućama su jednostrano raskinuli kolektivne ugovore i time dodatno ugrozili i položaj novinara i slobodu medija – nabrajaju Leković i Filić.
