Karlovačka organizacija Socijaldemokratske partije Hrvatske je mrtva Jesu li za tu smrt krivi članovi vodstva gradske organizacije, županijska organizacija, stranački vrh ili stranačka birokracija, nebitno je. Osmrtnica je već objavljena, a to je lista kandidata za zastupnike u Hrvatskom saboru.
Hoće li se isključiti aparati koji SDP u Karlovcu održavaju u vegetativnom stanju? Je li SDP-ov kadar u ovom gradu nekvalitetan ili je SDP jednostavno nezainteresiran za Karlovac, pa da na listama za parlamentarne izbore takozvane koalicije Hrvatska raste nema niti jednog Karlovčanina, iako je Karlovac najveći grad u sedmoj izbornoj jedinici? Što je prije bilo, kokoš ili jaje? Vjerojatno se radi o istoj vrsti dvojbe, mada ne možemo biti sigurni s obzirom da u Karlovcu nismo upoznati s radom kandidata s te liste koji dolaze iz drugih sredina. No, je li moguće da je baš najgori kadar SDP-a i ostalih stranaka te koalicije od Jaruna do Rijeke koncentriran u Karlovcu? Iz liste se tako može iščitati, mada valja uzeti u obzir da ih sastavlja u pravilu isključivo stranački vođa, a možebitno samo ovjeri poneko stranačko tijelo. Izvjesno je da karlovački SDP-ovci nemaju povjerenje stranačkog vrha, za razliku od Damira Mateljana, predsjednika ŽO SDP-a i načelnika Kamanja.
Da s karlovačkim SDP-om nešto ne štima znamo odavno, a možemo utemeljeno pretpostaviti, temeljem sastava liste, kako će nakon parlamentarnih izbora, bez obzira na to hoće li “Hrvatska raste” ostati vladajuća koalicija, biti raspuštena karlovačka organizacija, što je Mateljan htio učiniti ranije ove godine, ali je stvar obustavljena, očigledno zbog izbora. Mogu Marina Novaković Matanić, Žarko Latković i ostali u konkretnom sporu smatrati sto puta da su u pravu, i biti, no računaju se ponajviše odnos snaga i prezentnost. SDP u Karlovcu ne djeluje kao dobra organizacija i kao najjača oporbena stranka ne mogu niti približno parirati Hrvatskoj demokratskoj zajednici i gradonačelniku Damiru Jeliću. Izgleda da ga neće niti imati prilike ponovno pokušati ugroziti s obzirom da je u emisiji Hrvatske televizije “Otvoreno” najavio da više neće obnašati tu dužnost. Kolikogod se tada činilo da je govorio načelno, između redaka ipak čitamo da je mislio na vrijeme neposredno nakon izbora. Možda krivo čitamo.
Tragedija SDP-a u Karlovcu je veća time što Jelić već godinama pokazuje zadivljujuće politikantske sposobnosti, a što se više penješ ka politikantskom vrhu to dublje toneš na političko dno. Još je veća tragedija da hrvatsko društvo i politički sustav to honoriraju, pa uglavnom politikanti akumuliraju moć. No, malo bolje artikulirana i organizirana opozicija mogla je ozbiljno ugroziti, ako već ne smijeniti i HDZ i Jelića u Karlovcu, ali karlovačka oporba nije za to kapacitirana.
U obranu SDP-a, ne radi se o lakom poslu s obzirom na raširenu i njegovanu klijentelističku mrežu koja HDZ s partnerima održava na vlasti, ali se moralo učiniti više i ozbiljnije, to je jasno i SDP-u. Čak je u nacionalnom auditoriju Jelić rekao kako je “u životu cenzura kao element dobra. Tada čovjek pokušava slalomom doći do rješenja, ali autocenzura je predaja i čovjeka i sustava. To govorim zbog onog dijela intelektualne elite i menadžera koji treba biti zamašnjak u stvaranju boljitka za domovinu”. Samo na ovoj temi i na ovom šitu milenija ga se može “razvlačiti” u nedogled s obzirom na ono što čini u Karlovcu. Gradonačelniče, nisu dobre ni cenzura ni autocenzura, a obje prosperiraju u Karlovcu zahvaljujući Vama. A da ni vrh SDP-a nije lišen nerazumnih poteza pokazuje primjer ministra poljoprivrede Tihomira Jakovine koji je decidirano tvrdio uoči poplave da je neće biti. Takav gaf napravio je nekoliko tjedana prije izbora i dao odličan šlagvort Jeliću da dodatno izbrusi svoje politikantske vještine. Jakovina je dodatno srozao izglede koalicije “Hrvatska raste” da poluči uspjeh u sedmoj izbornoj jedinici koja je vjerojatno izgubljena za SDP koji u Karlovcu, “HDZ-ovskoj utvrdi”, kako vole “demokršćani” tvrditi, nije pronašao niti jednog kandidata. Sva logika nalaže da već tamo gdje igraš s hendikepom igraš s domaćim igračem, te da iz lokalne perspektive uravnotežiš listu. Možda je to ipak nelogično. Bumo vidili.
HDZ igra na svom terenu, a plejmejker Mosta nezavisnih lista je. Davor Petračić, koji po mnogima najbolje od gradskih vijećnika artikulira opozicijski građanski stav u Karlovcu. Kao trećeplasirani na listi MOST-a ima barem minimalne šanse da postane zastupnik, mada je i to vrlo neizvjesno. Ipak može li se, i je li potrebno, da se tehnokratska politička logika s lokalne, gdje ima smisla, podigne na državnu razinu, što je poanta MOST-a? Osim što su aktivni u svojim sredinama i željni konkretnih poteza i politika, što donose na državnu trpezu, koje vrijednosti, koji je njihov zajednički svjetonazor? Za kakvu se ekonomiju zalažu? Kako se odnose prema pitanjima prava manjina? Za što se zalažu na području vanjske politike?
Pitanja se mogu nizati, a možda ni to nije presudno. Možda se jednostavno kandidati s liste MOST-a, ako uđu u Hrvatski sabor, rasprše i svatko počne djelovati samostalno, pa nikakva razrađena zajednička politika nije bitna. No, tada sam njihov zajednički nastup na izborima nema previše smisla osim utoliko da skloniji konkretnim potezima uđu u parlament. Međutim, tamo konkretno mogu djelovati jedino retorički. Petračić, uđe li ikako u Sabor, imat će priliku barem kroz pojavnost ojačati svoju listu na lokalnoj razini i pripremiti je bolje za lokalne izbore.
SDP za sada neka – počiva u miru.
