Marin Bakić
Sarajevska 4
47000 Karlovac
099/682-23-30
Grad Karlovac
Banjavčićeva 9
47000 Karlovac
N/R gradonačelnik Damir Jelić
Predmet: Otvoreno pismo
Poštovani gospodine gradonačelniče,
uvijek sam Vas oslovljavao tako ili s “poštovani gospodine Jeliću”. Nikad se nismo jedan drugome obraćali s “Ti”, iako smo vjerojatno mogli. Na istoj smo liniji, a distanca koju držimo ipak je dobra krinka koja prikriva našu zajedničku agendu.
Moram Vam iskreno priznati da počinjem sumnjati u Vašu ispravnost. Pokušat ću objasniti zašto.
Angažiran sam u Večernjem listu iste godine kada ste postali gradonačelnik i samo su naivci mogli pomisliti da je to slučajno. Odradio sam sve zadatke, a i dalje nisam raspoređen. Mislim da imam pravo sada tražiti da ispunite Vaše obveze. Obeshrabren sam što, unatoč provedbi naše prešutno dogovorene višegodišnje strategije, i dalje niste našli mjesto za mene u gradskom sustavu na kojem bih mogao izravnije, egzistencijalno u potpunosti osiguran, raditi za našu stvar do mirovine.
Znate već kako služba funkcionira. Igrao sam ulogu nezavisnog novinara, a u biti bio Vaš kadar. Kompromitirao sam svojim radom karlovačko novinarstvo i manipulirao javnošću koliko sam mogao, kako bismo učvrstili naše položaje. Kritizirao sam Vašu vlast, Vas osobno, pisao sustavno i iznimno često prvi o lažnim diplomama, pronevjerama i kojekakvim ostalim zloupotrebama, argumentirao da su neki Vaši suradnici lašci, ispisao tolike plahte o problematici grijanja da su me kolege počele nazivati doktorom za toplinarstvo. Pisao sam o klijentelizmu, zatim da niste dorasli Vašim prethodnicima Ivanu Banjavčiću i Josipu Boljkovcu, iako dužina Vašeg mandata premašuje dužinu njihovih. Razotkrio sam sadržaj, recimo neobičnih, ugovora i aneksa između Grada i Hrvatske seljačke stranke koji se odnosi na status Hrvatskog doma. Pisao sam kojem je Vašem suradniku Grad platio školovanje, o izgubljenim tužbama i odštetama, nisam propuštao da ukažem na pogreške Vas, gradske uprave i stranke koju ste vodili. Kada je Grad odustao od organizacije svoje glavne manifestacije i to povjerio privatniku, napisao sam da biste trebali vratiti nagradu za najboljeg gradonačelnika, odnosno menadžera Srednje i Jugoistočne Europe u Zenicu organizaciji koja Vam je nagradu i dodijelila, jer je i taj vašar prevelik zalogaj za Vas. Objavio sam naslovnicu časopisa Euromanager kojeg dodjeljitelji nagrade objavljuju. Preko čitave naslovnice je Vaša slika. Takva Vam je čast ukazana, mada niste u samom časopisu dobili posebno velik prostor u odnosu na ostale nagrađene. No, zato je Karlovac u oglasu koji je plaćen tri tisuće eura promoviran kao grad susreta. Nisam mogao pronaći u časopisu podatak o njegovoj nakladi, a niti kolegica istraživačka novinarka iz Sarajeva Euromanager nije mogla pronaći na kioscima glavnog grada Bosne i Hercegovine. Uglavnom, sve sam to, i druge stvari, radio kako bi moja pohvala Vama i politici koju vodite te pokuda oporbi u ključnim trenucima imali veću težinu.
Možda biste mi mogli uputiti kritiku da nisam učinio više. Iako sam sve te stvari pisao, bavio se aferama teškima stotine milijuna kuna za nesigurnu crkavicu, nisam, primjerice, niti jednom tužen, pa da ugrozim svoju vjerodostojnost. Možda je to moja greška, no ne mislite li da bismo time ugrozili moju poziciju i da bih tako našoj stvari bio manje od koristi? Izdržao sam, eto, sedam godina, do nezakonitog otkaza u Večernjem listu. Dajem raport: Prozor je pao!
Sjećam se kako me jednom neprilikom u Mods caffeu glavni urednik Karlovačkog tjednika Zdenko Živčić dobronamjerno savjetovao “da usporim”, “da ću izgorjeti” i slično. Dakako, to ne bi bio prvi slučaj da nadobudno novinarče “izgori” istjerujući pravdu, zastupajući nemoćne u njihovim sporovima s moćnima, koristeći se samo istinom, marljivošću, etikom i služeći čitateljima. No, kako sam znao da nisam takav, nego sam bio svjestan višeg interesa i svog zadatka, samo sam se nasmijao i pomislio u sebi: “Nemaš ti, Živac, pojma o čemu se ovdje radi. Ne razumiješ silnice, činitelje, tokove…” Smatrao sam ga neupućenim naivcem.
Odavno je očigledno da se gradski mediji – Karlovački tjednik i Hrvatski radio Karlovac – vode u krivom smjeru. Opekli su se ranijim političkim pritiscima, i Vašim, pa “pušu na hladno”. Živčić je glavni urednik bio 14 godina. Jedan je od onih koji je doveo Karlovački tjednik do besmisla. Pokušali ste im naknadno suptilnije sugerirati neke stvari, da imaju raznovrsnije novine, da ubace zapostavljene forme, ali su kola nezaustavljivo krenula nizbrdo. Priključio sam Vam se. Pisao sam da su gradski mediji izgubili svaku propagandnu vrijednost, jer ih malotko više čita i sluša. Počeli su vlastima više štetiti nego koristiti, postali su teret. Karlovački tjednik je pod Živčićevim vodstvom bio bezličan list koji donosi sedam dana stare vijesti. Objavljivao je ogromne intervjue Vas i Vaših suradnika, slike, za svakih izbora i u drugim prilikama bio na usluzi, a uglavnom bez popratnog sadržaja koji bi privukao dovoljan broj čitatelja. Građani to više nisu mogli progutati i mediji su došli u poslovnu krizu toliku da su možda i pred gašenjem. Znam, Karlovački tjednik su osnovali smutljivci, “antifašisti”. Ipak, i dalje nam te novine mogu poslužiti.
Iz gradskih medija odlaze novinari u druge gradske tvrtke, a sada je i Živčić otišao na mjesto drugog glasnogovornika Zelenila ili kako se već u sistematizaciji radnih mjesta zove ta pozicija, ostavivši preostale kolege i čitatelje iza sebe. A ja, eto, ovdje moram pismima istjerivati što me pripada.
Zbunjen sam i pitam se za koga uopće radite.
Grad je široka livada na kojoj su tvrtke, ustanove, uprava, toliko kancelarija, stolova, stolica… Koje mjesto mene čeka? Nisu mi mrske ni motika ni lopata, ali mislim da bih bio od najveće koristi kao referent za pripremu priopćenja za javnost drugom glasnogovorniku Zelenila. Ili možda da me se uglavi na mjesto drugog glasnogovornika Čistoće ili Inkasatora, da malo rasteretim trudbenice u tim tvrtkama. Mogao bih raznašati račune Vodovoda i kanalizacije na svom bajsu po kiši, suncu i snijegu. Kuham dobru tursku kavu, pa zašto ne bih bio u Gradskoj toplani senior coffee manager?
Vozim ovaj bicikl što sam ga kupio na Hreliću za 200 kuna i mislim da je već vrijeme da mi se ustupi službeni automobil.
Nabacivao sam se kamenjem na Vas, ne bih li prikrio tragove i ojačao našu poziciju.
Ako je riječ o nekom nesporazumu, postupite barem kršćanski i uzvratite mi kruhom.
Uhljebite me, gradonačelniče.
Vaš
Marin Bakić
Dostaviti:
- Gradu
- svijetu
