Marin Štahan je bivši, sadašnji i, sigurni smo, budući prvak Hrvatske u golfu.
Tko igra golf? To je sport za buržoaziju.
Jedva skupim za stanarinu. Toliko o buržoaskoj klasi. Ako je golf sport za buržoaziju, tada su i skijanje i tenis. Ne vidim baš nikakve razlike. Po trošku bavljenja tim sportovima, razlike su vrlo male.
Skijanje je komplicirano, jer se moraš popeti na planinu, uglavnom u nekoj stranoj zemlji. Kako privući skijaše na golf?
Skijaši su imali Ivicu Kostelića, a mi nismo Tigera Woodsa, kužiš…
Imamo Marina Štahana.
Ovo ću shvatiti kao dobru zezanciju. Ne skijaju Hrvati stoljeće, nego od kada su se pojavili Ivica i Janica. Od kad je tu Ivano Balić, masovno klinci idu na rukomet, a od kad su aktivni Davor Šuker i ostali na nogomet. Moraš imati neki rezultat koji će privući ljude.
Kako stoji hrvatski golf? Da li uopće stoji ili leži?
Definitivno leži. Unutra sam 15 godina. Nisu se stvari pomaknule nabolje mnogo otkako sam počeo igrati.
U čemu je problem?
Problem je u tome što je vrlo negativna slika golfa u Hrvatskoj zahvaljujući novinarima.
Moram se ograditi.
Ali znaš da se, kada se piše o golfu, uvijek piše o nekoj krađi novca, obale, gradnji apartmana. Golf je samo paravan.
Kažu borci za javno dobro da su izgradnje golf terena paravan za otimačinu od naroda.
Pa, naravno, za što bi drugo bile?! Nije valjda da nam produže turističku sezonu za četiri mjeseca, da možemo imati predsezonu i postsezonu.
U rukama ste mračnih sila koje upravljaju s vama iz Bilderberga i ostalih centara moći. Žele zauzeti javno dobro u Hrvatskoj, a golf im dođe kao trojanski konj.
Bakiću, sad si mi otvorio oči. Evo, osvijestit ću sam sebe, pa ću vidjeti kakve to mračne sile upravljaju golfom.
Što te zasmetalo u percepciji golfa?
Ta vrlo negativna slika. Druga stvar je, da bi se nešto u ovoj državi pokrenulo, mora se politika umiješati, jel tako? Bez politike nema ni golfa u Hrvatskoj.
Bez politike nema ni života u Hrvatskoj.
To ti i govorim. Bez nje nema ništa. Ne možeš napraviti golf teren. Dođe ti investitor i predstavi se, kaže da ima 250 milijuna eura i da bi uložio u golf teren u Hrvatskoj, napravio hotel, zaposlio soma ljudi, plaćao porez, produžio sezonu…
Tko je čuo da se plaća porez?
Stranci plaćaju, možda Hrvati ne, ali stranci da. Taj ulagač vidi, da je u nemogućoj misiji. Sljedećih sedam ili osam godina tri babe koje sjede u uredu prebacuju dokumente iz jedne ladice u drugu i njegovi zahtjevi se ne rješavaju. Nakon par godina odustane i ode dalje.
Možda je rješenje da svi djelatnici u javnoj upravi dobiju set za uredski golf.
Mogli bismo malo promovirati uredski golf. Tada bi još više radili, sigurno.
Zainteresirao bi ih zahtjev za ulaganje u golf terene, kada bi im došao. Koliko uopće ima golf terena u Hrvatskoj?
Dva.
Gdje su? U Krašiću je jedan.
U Krašiću je propao. Idemo prema dolje.
Kao i svi.
Imamo teren u Zagrebu s time da su oni tamo u velikim problemima. Imaju jako velik dug i pitanje je kako će to završiti.
To je uz Savu?
Da, u Blatu. Imamo teren “Kempinski” u Crvenom Vrhu kod Umaga, a to je sad u vlasništvu banke. U Zaprešiću imamo tri rupe i to se ne može nazvati golf terenom. U Puli imamo vježbalište, što se također ne može nazvati terenom. Ima dosta takvih vježbališta, livada ograđenih dimenzija 50×150 metara, gdje dobiješ lopticu i vježbaš. No, to nisu golf tereni. Imamo i nekih 20 projekata koji stoje.
Koliko imamo golfera?
Registrirano je nešto više od tisuću, a aktivno je možda 500.
Kako započeti igrati golf? Koliko valja uložiti u opremu?
Sutra ti mogu donijeti novu opremu, full komplet od sto eura.
To je ukradena roba sa crnog tržišta?
Ne, to je iz dućana u Sloveniji, komplet štapova.
Kad ideš na golf teren ne moraš kuhati sarmu.
Upravo to. Možeš si uzeti bananu, flašicu vode, odigraš tih 18 rupa i odeš doma. Problem je što je golf vrlo težak za početnike, pogotovo kad treba savladati tehniku. To je tehnički vrlo zahtjevan sport. Kako dođu na ideju, da igraju golf? Dođe mi dosta klinaca, juniora. Njihov otac im kaže: “Mali mi nije za nogomet, nije za rukomet, nije za loptačke sportove uopće, pa će mu možda golf sjesti”. No, ako netko nije za sport, nije ni za golf. Tako, da imamo jako malo djece koja treniraju golf, a među njima malo onih koji za to imaju smisla. Stoga je teško raditi bazu.
Ima li neko dijete u kojem vidiš hrvatskog Tiger Woodsa?
Radio sam s jako puno talentirane djece. Nudio sam da s njima radim besplatno, ali ne, mali igra nogomet, golman je sa šest godina i tata očekuje njegovu veliku karijeru.
Znaju gdje je novac.
Znaju kako raditi karijeru preko svog djeteta.
Stavljaju li roditelji prevelik teret u golfu na djecu?
Ne u tolikoj mjeri kao u drugim sportovima iz razloga što golf i dalje nije tako ozbiljan i velik sport u Hrvatskoj. Dolaze roditelji s djecom samo da nisu za računalom, da budu na zraku, da se malo razgibaju i vježbaju. Iako ima i roditelja koji forsiraju. No, to sam najviše u tenisu vidio. Djecu toliko forsiraju, da im se sport zgadi. U golfu toga još nema.
To je kao da igraš lutriju. Koliko je djece u svijetu koja igraju tenis ili nogomet, a ti radiš na tome da baš tvoje zaigra u Real Madridu. Jesu li ti roditelji svjesni da se igraju s djecom?
Vjerojatno nisu. Sve je to u najboljoj namjeri, ali je pogrešan pristup.
Bio si perspektivan tenisač, pa si se usmjerio na golf. Zašto?
I mene je otac forsirao s tenisom do neke mjere…
Ali ne na takav negativan način…
Apsolutno ne. Imao sam dana kad mi se nije dalo na trening, ali sam morao ići, jer sam to izabrao. A onda imaš u klubu trenera s kojim se ne slažeš, pa te lupi pubertet i svega se zasitiš. A volim sport. Igrom slučaja u klubu je Božidar Brajković igrao golf, povukao mog starog, stari mene i u taj sport sam se zaljubio.
Što te fasciniralo?
Prvo to što je teren neusporediv s bilo kojim drugim terenom u bilo kojem drugom sportu. Fascinirala me ta savršeno pokošena livada. To je takav red u prirodi, ljepota, mir… Onda još kad ti na prvu sjedne loptica i kad ona poleti 150 metara, to te zapali do maksimuma. To moraš probat.
Imaš li kedija?
Oni su isto jako dobri golferi koji nisu uspjeli kao profesionalni igrači, ne zato što bi bili gori od drugih ili što mentalno nisu jaki. Tu može biti milijun faktora. To su isto profesionalci koji rade taj posao i tako preživljavaju. To nije malo dijete koje ti nosi štap, nego je i savjetnik i prijatelj i trener. On ti je sve. Samo njega imaš na turniru. Puno ti pomaže i znači. Njihova tjedna plaća je od tisuću do dvije tisuće eura i još pet do deset posto nagradnog fonda. Dakle, ako imaš dobrog igrača, kao kedi možeš jako puno zaraditi. On točno zna kolika je udaljenost loptice od rupe, gdje su zamke, gdje moraš usmjeriti lopticu, kakav je vjetar…
Dakle, puno je teže bez kedija?
Puno teže. Mora te poznavati u dušu, znati svaki tvoj udarac, što možeš odigrat, mora ti biti mentalna potpora kad su teži trenuci… To ti je partner u golfu.
U Karlovcu sad dobivamo specifičan teren za golf?
Gospodin Želimir Feitl je veliki zaljubljenik u golf…
Svjetski prvak u golfu za rotarijance.
Tako je. Prije tjedan dana se vratio iz Turske. Bio je na svjetskom prvenstvu za poduzetnike. Vratio se s pokalom, uopće ne znam kako ga je dovukao, jer teži 15 kilograma.
To zabrane na avionu.
Da. Imamo Karlovčana svjetskog prvaka. To se dogodilo sad i pitanje je hoće li se više ikada dogoditi. S obzirom da jako voli golf i želi da se s njime nešto napravi u Karlovcu nakon što nam je propao teren u Krašiću samostalno je financirao golf indoor. Kupio je simulator sličan simulatoru za avione. Vrlo vjerno prikazuje igru. Lopta se udara u zatvorenom prostoru u platno. Na zidu imamo projekciju, laseri simuliraju let loptice. Tako se može prilično realno simulirati igranje na bilo kojem terenu na svijetu.
Da li je to otvoreno za sve?
– Apsolutno. Znat će se za otvaranje indoora. Bit će reklama, a cijene za korištenje simulatora i učenje golfa će biti popularne.
Gdje je tebe golf odveo? Koje si zemlje posjetio?
Stvarno sam proputovao pola svijeta, od Sjeverne Amerike do Australije. Prošao sam Sjedinjene Države od Havaja do Floride. Prošao sam čitavu Europu, od istoka do zapada, Australiju, Tursku… Nisam jedino bio u Aziji, Africi i Južnoj Americi. Ali, kao profesionalni sportaš, koliko god svijeta obišao, vidiš samo hotel i golf teren. Tako da ne mogu reći da sam doslovno obišao pola svijeta, obišao sam golf terene.
Kako izgledaju golf tereni u Kaliforniji? Jesu li dosegli naše standarde?
Europski tereni su mi mnogo zanimljiviji i ljepši, jer su uklopljeni u prirodu. U SAD-u su mi tereni malo “preumjetni”.
Kao da su “pali s Marsa”?
Upravo tako. Vidi se da su puno uređeniji i da je to sve tip-top napravljeno. Puno je više igrača i turnira, ali, za razliku od američkih, europski mi imaju dušu.
Koga si sve upoznao u Americi? Clint Eastwood živi i Kaliforniji i poznati je golf igrač. Jesi li s njim igrao?
Nažalost nisam. Igrao sam na njegovom terenu i upoznao sam nekoliko svjetski poznatih golfera. Naša javnost nije upoznata s tim imenima koja u svijetu golfa mnogo znače. To su Kevin Sunderland i Spencer Levine. To su dečki koji su među sto igrača na svijetu.
Igrao si golf s najboljim svjetskim golferima. Jesu li ti dali savjet ili kritiku?
Igrali smo na turnirima. To nisu službeni turniri. U Americi se igraju skin-games. Znaš da su Amerikanci kockari, a tako vole kockati i u golfu. Dakle, svakog utorka i četvrtka može doći tko god hoće igrati. Ulog je 30 dolara. Ulozi su mali. Više se to igra iz zabave, ali možeš dobiti 500 dolara. Znalo je biti tu fantastičnih igrača.
Što su ti rekli Sunderland i Levine?
Igrali smo u istom turniru, ali ne i u istom flightu.
Kakva je struktura golfa? Koliko je organizacija i rang lista?
Postoje amaterska i profesionalna rang lista. Da bi došao na profesionalnu svjetsku rang listu, moraš biti, naravno, profesionalac, a zatim igrati kvalifikacije za određen tur. Imaš pet do šest turova na svijetu. Svaki ima svoju kategoriju i težinu. Na tim turnirima možeš dobivati bodove za svjetsku rang listu. Kvalifikacije za neki tur u golfu je jedan od najtežih sistema kvalifikacija koje sam vidio u bilo kojem sportu.
Zašto?
Da bih sljedeće godine igrao na turu, moram ove odigrati jedan turnir. Pri su faze. Prva je da se prijavim za kvalifikacije. Tu je 180 natjecatelja, a moram biti među prvih 20, da bih se plasirao na drugi stage. Tu je opet 180 natjecatelja. Opet moram biti među prvih 20, da bih ušao u treći stage. U trećem je opet 180 najboljih iz prva dva i tu moram biti isto među prvih 20, da bih se kvalificirao sljedeće godine…
Dakle, sito i rešeto?
Upravo tako. Imam praktički dva tjedna o kojima mi ovisi cijela sljedeća godina. Pritisak je užasno velik. Na kvalifikacije se prijavi više od tisuću igrača, a samo ih 20 ima mjesto sljedeće godine na turu.
U tenisu nije takva selekcija.
Ne samo to. U tenisu za svaki pojedinačni turnir imaš kvalifikacije. Ovdje imaš kvalifikacije za čitavu iduću godinu.
Kako stojiš trenutačno s tim?
Ne mogu si sada priuštiti da odem na kvalifikacije. Samo kotizacija iznosi tisuću i pol eura, a put i smještaj neću niti spominjati.
Znači, ipak je sport za bogate?
Svaki sport u koji ulaziš profesionalno je sport za bogate, ako želiš dati sto posto od sebe.
Osim trčanja. Tu samo trebaš tenisice.
Ta tvrdnja stoji, iako se ni tu ne bih složio s tobom, jer ni to nije samo trčanje. Tu su i prehrana i jako puno detalja.
Kako izgleda prehrana golfera?
Isto kao i svakog drugog sportaša. Prehrana igra veliku ulogu u svakom sportu.
Golf se percipira kao sport u kojem udariš lopticu i onda se lagano prošećeš do nje, odnosno kao sport koji ne iziskuje fizički napor.
Tako je. Ali, kad se igra turnir jedna runda golfa traje od četiri do pet sati. U tih četiri do pet sati moraš biti apsolutno usredotočen na igru. Ako nisi fizički spreman, ne možeš niti mentalno biti. Ako se želiš za nešto mentalno pripremiti, moraš i fizički. Hoćeš li biti umoran nakon pet sati hoda? Ti ne moraš trčati, nego hodati i udarati lopticu, ali se nećeš više moći koncentrirati na to. Golf iziskuje jako puno fokusa, vizualizacije i mirnoće. Amaterski igrači imaju velikih problema. Mogu odigrati devet rupa, ali drugih devet padaju sto posto, mentalno i to samo zato što fizički nisu spremni. Jedna runda iziskuje deset kilometara hoda.
Kao da hodamo od Karlovca do Draganića udarajući lopticu?
Da. To bi te sigurno umorilo. S time da turnir traje četiri dana, dakle četiri dana za redom moraš hodati do Draganića i čitavo vrijeme bit svjež i odmoran.
