Obitelj Sutlić dolazi iz okolice Netretića koji je u neposrednoj blizini Karlovca. Taj dio moje obitelji selio je prema Fužinama, Ogulinu, a zatim se vratio u Karlovac gdje je moj otac rođen. Vrlo kratko je živio u samom Karlovcu. S mjesec dana preselio je s majkom u Zagreb i tu je praktički proveo čitav život, ako izuzmemo seljenja pod utjecajem režima koji je ostao iza nas, a koji ga je vodio od Gradiške do Sarajeva, da bi se potom vratio u Zagreb. Veći broj članova obitelji je živio u Karlovcu i moj otac se s njima susretao. Karlovac je ostao mjesto neizbrisivo u njegovom životu – opisuje odnos svog oca filozofa Vanje Sutlića s rodnim Karlovcem Vanja Sutlić mlađi.
Susrećemo ga u petak u Zagrebu, u sjedištu Matice hrvatske, gdje je povodom 90. obljetnice rođenja ovog filozofa održan filozofski simpozij “Povijesno mišljenje u obzoru suvremene filozofije”. Sutlić je diplomirao i doktorirao filozofiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je 1952. radio kao asistent, da bi potom otišao u Novu Gradišku, a 1953. se vraća na matični fakultet. Od 1964. predaje na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, a potom na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu. Objavio je, između ostalog, i knjige “Bit i suvremenost”, “Praksa rada kao znanstvena povijest”, “Uvod u povijesno mišljenje” i “Kako čitati Heideggera”. Potpredsjednik Matice hrvatske, koja je organizirala skup, i filozof Damir Barbarić kaže da je Sutlić “jedan od najvažnijih filozofa 20. stoljeća u Zagrebu, Hrvatskoj, bivšoj državi, ali šire”.
– Manje-više nitko ne dovodi u pitanje činjenicu da je Sutlić jedan od prvorazrednih mislioca u Hrvatskoj u 20. stoljeću – kaže Barbarić.
Dodaje da je, unatoč tome što se svi manje-više slažu da u ocjeni Sutlićevog značaja, njegovo djelo zapostavljeno
– Ako današnji studenti filozofije na popisu literature imaju Sutlićeve radove, to je rijetko i sporadično. U nastavnim programima studija filozofije je neopravdano i začuđujuće malo prisutan – dodaje Barberić.
Sutlić ipak nije imao velik utjecaj na filozofiju u svjetskim okvirima.
– Međutim, hrvatski filozofi su općenito u svijetu malo prisutni, ako izuzmemo grupaciju filozofija koja je pod zajedničkim imenom Praxis bila poznata i koja je u svijetu izazvala reakciju, ali malo u filozofskim krugovima, a više u krugovima sociološki i ideološki orijentiranih kritičara marksisma staljinističke provenijencije. Vanja Sutlić je sadržajno pridonio filozofiji, ali ako njegova djela nisu prevedena, ne možemo računati na utjecaj, koji bi s obzirom na rang i dignitet djela i postignuća trebao imati – kaže Barberić.
Sutlić je preminuo 1989. godine. U nekrologu se jedan od najpoznatijih hrvatskih filozofa Gajo Petrović zaključno prisjetio posljednjeg razgovora sa Sutlićem.
– U tom nevezanom razgovoru upitao si me također da li sam u posljednje vrijeme bio u našem zajedničkom rodnom gradu – Karlovcu. To stalno raspitivanje o Karlovcu uvijek me zbunjivalo. Napustio si taj grad kao dijete i odrastao u Zagrebu. No i to je bila jedna od tvojih odlika – volio si gradove, ulice, obične ljude i svakodnevne događaje. Tvoja misao nije lebdjela iznad svakodnevice, nego je polazeći od svakodnevnog prodirala u najdublje temelje egzistencije – izrekao je na sahrani Sutliću Petrović, čija je 20. obljetnica smrti obilježena prije dvije godine.
