“Želio bih još jednom naglasiti da moj jasan stav prema politici Vlade nije vezan uz činjenicu da Grad ima financijskih problema, nego uz činjenicu za koju se uporno borim 15 godina koliko sam gradonačelnik, i bio sam uvijek u kontekstu zaštita interesa lokalne samouprave jednako kritičan i jednako otvoren prema svim vladama, bez obzira na njihov politički predznak. Više od svega stalo mi je do moje principijelnosti, mog obraza i čistih ruku,” veli Vojko Obersnel na redovnoj konferenciji za tisak.
A tko je Obersnel i što on to hoće? To je gradonačelnik Rijeke koji kritizira izvršnu vlast na razini države zbog takozvane mini porezne reforme po kojoj gradovi i općine ostaju bez prihoda od poreza na dohodak. Konkretno, Rijeka ostaje bez 50 milijuna kuna. Mala Općina Tounj, pribrojimo li i ukidanje područja od posebne državne skrbi, ostaje bez trećine proračuna, žali se njezin načelnik Ivica Sopek. Grad Karlovac tu poreznu reformu koristi kao argument za povećanje stope prireza s 12 na 14 posto.
Dakle, Obersnel kritizira politiku Vlade i tu nema ništa senzacionalno. Ipak, čudno zvuči iz žabarske perspektive kada stvar postavimo ovako – riječki gradonačelnik, predsjednik Gradske organizacije Socijaldemokratske partije Hrvatske, kritizira politiku Vlade koju vodi SDP. Zašto bi to zvučalo čudno kad čovjek jasno kaže da mu je primaran interes grada kojem je na čelu i da tako funkcionira već 15 godina, bez obzira koja politička opcija vladala središnjom državom? Zatvorimo oči i zamislimo da Hrvatska demokratska zajednica nakon sljedećih parlamentarnih izbora s partnerima sastavi Vladu, a da Damir Jelić, potpredsjednik te stranke, ostane gradonačelnik Karlovca. Zamislimo zatim da Vlada donese odluku koja šteti jedinicama regionalne i lokalne uprave i samouprave. Da Jelić tada kritizira Vladu niti u snovima nije moguće. Tko to želi demantirati, neka zagrabi u arhive svih mogućih vrsta i iznese jednu Jelićevu kritiku državne vlasti prije izbora 2011. godine. Jelić je gradonačelnik od 2007. i u te četiri godine nije niti jednom kritizirao vlast, niti kad ju je predvodio Ivo Sanader, niti kada ju je predvodila Jadranka Kosor. Da je u tom razdoblju bilo što za kritizirati, to je jasno svakome, no on je u kontekstu lokalnih izbora 2009. godine govorio o “vertikali vlasti”, kako je eto odlično što od razine karlovačkih mjesnih odbora do razine Vlade vlast drži jedna politička opcija, HDZ. Bio je to jedan od izraženijih oblika pojavnosti komunističkog mentaliteta, koji se vrlo uspješno baštini na Mažuranićevoj obali u Karlovcu jer, ne zaboravimo, vertikalu vlasti smo imali 45 godina.
Dok je obnašao dužnost gradonačelnika u vrijeme kada je ta vertikala funkcionirala, barem je mogao kritizirati Hrvatske željeznice i njihov višegodišnji projekt izgradnje obične željezničke postaje u četvrti Novi centar. Jelić to jest kritizirao, ali tek nakon izbora kada je nova vlast postavila nove uprave u državnim tvrtkama. Tada se gradonačelnik otvorio i od parlamentarnih izbora 2011. godine ne propušta priliku da kritizira državnu vlast. Uostalom, ako smatra da je vertikala korisna za lokalnu zajednicu, što nije podnio ostavku na mjesto gradonačelnika i omogućio nekome iz stranaka koje čine na nacionalnoj razini vladajuću koaliciju da vodi grad?
Godine Jelićeve i HDZ-ove vlasti u Karlovcu prolaze u gotovo ničemu drugome nego u politikanstvu, kojeg uporno usavršavaju. Tako je, osim pozivanja na vertikalu, visokoobrazovano članstvo karlovačkog HDZ-a osnovalo udrugu imena Karlovačka akademska zajednica koja se javnosti predstavila predavanjem Zlatka Kuzmana, također člana HDZ-a, višegodišnjeg i aktualnog predsjednika Hrvatske gospodarske komore-Županijske komore Karlovac. Kuzman, koji je doktor nekih znanosti, valjda ekonomskih, je predstavio upravo u Hrvatskom saboru usvojenu strategiju industrijskog razvoja Hrvatske i u potpunosti je popljuvao kao loš polu-dokument, dok je u nekoliko navrata hvalio lokalne strategije i gradonačelnika. Gotovo svi prisutni u Ilirskoj dvorani Gradske knjižnice „Ivan Goran Kovačić“, među kojima je bio i Jelić, bili su članovi HDZ-a, a događaj je moderirala lokalna glasnogovornica te stranke. I šef gradskog SDP-a i oporbe Žarko Latković vodi udrugu građana, no on se transparentno postavlja kao njezin predsjednik i s njom niže projektne uspjehe i ta udruga se uopće ne bavi politizacijom na bilo kakav način.
Postavlja se stoga logično pitanje zašto bi HDZ-ovo članstvo osnovalo nevladinu organizaciju da kritizira državnu vlast, a hvali lokalnu kad to može učiniti i kroz djelovanje stranke. Odgovor jedino može ležati u namjeri da se iz gradskog proračuna dotira, sredstvima namijenjenima za nevladine organizacije, HDZ-ov Agitprop. S ovim najnovijim primjerom ideološka slika se upotpunjava – veliča se vertikala vlasti, “poštena inteligencija” osniva u formi udruge građana Odjel za agitaciju i propagandu, politički kriteriji su dominantni kod zapošljavanja i ostvarivanja ostalih prava i mogućnosti u gradskom sustavu…
Što još nedostaje, Gulag? Strpljen-spašen.
