Primjetno je da se privatni i javni mediji prilagođavaju potrebama tržišta, odnosno takozvanim korporativnim partnerima od kojih ubiru većinu prihoda. Je li je pravodobno izvještavanje javnosti o važnim temama na objektivan način manje važno od komercijalnih sadržaja i prilagođavanju tržišnim potrebama?
Jura Ozmec smatra kako svaki novi medij ima veći prostor koji se odnosi na nemedijske sadržaje te da će se taj prostor i dalje povećavati. Valja također naglasiti mediji sve manje pažnje posvećuju osnovnom novinarskom poslu, što dovodi do slabljenja povjerenja u sredstva javnog priopćavanja.
Nećemo pogriješiti upotrijebimo li riječi pokojnog novinara i putopisca Željka Malnara kako smo postali potrošno sredstvo medija. Drugim riječima, javnost za medije ne predstavlja više ljude koje treba informirati, nego potencijalne potrošače koje treba poticati na kupnju proizvoda i usluga tvrtki koje se reklamiraju. Upravo ovakva situacija je primjetna u novim medijima kao što je internet, u kojem je prostor za oglašavanje neograničen, dok se novinarski prostor svojom veličinom i kvalitetom prilagođava. Problem koji također nastaje u javnim i privatnim medijima jest pitanje nepristranog izvještavanja. Pri tome se misli na činjenicu da pojedina medijska kuća neće izvještavati, analizirati i objavljivati možebitne nepravilnosti u tvrtki koja bogato zakupljuje njihov reklamni prostor jer bi na taj način izgubili značajan dio financijskog kolača.
Kako bi medijske kuće zadržale takav povlašten status potrebno je privući što više korisnika, a to se radi uobičajnim novinarskim metodama poput objavljivanja šokantnih naslova, provokativnim sadržajima, novinskim tekstovima punog žutila i nepotrebnog analiziranja nevažnih političkih tema, poput ideologija i slično.
Upravo zbog svih ovih razloga javila se ideja o nastanku medija koji će biti prilagođen potrebama javnosti, a u isto vrijeme će biti nezavisan od političkog i komercijalnog utjecaja, medij koji će biti financiran iz donacija i na čiju će programsku shemu i ciljeve utjecati upravo korisnici. Na temelju toga počeli su se razvijati community mediji koji najčešće dolaze u obliku radija ili internetskih portala, veoma su jeftini za održavanje, a imaju utjecaj na pojedinu vrstu ljudi ili geografsko područje.
Počeci i razvoj ove vrste medija nalazimo 1960-ih i 1970-ih godina u Sjedinjenim Državama kao odgovor nezadovoljnog dijela javnosti na izvještavanje velikih medijskih kuća, ili kao potreba obespravljenih grupa ljudi koji su htjeli medij koji bi omogućio rješavanje njihovih problema i slično.
Community medij je, dakle, vrlo jeftin, što znači da vam ne treba veliko stručno znanje skupa oprema, što je neophodno za druge medije. Također, razvoj novih tehnologija community mediju je dalo novi zamah, pa je sada puno jednostavnije izraditi internetsku stranicu ili radijsku postaju koja se sluša preko interneta nego što je to bilo prije.
Community mediji u skoroj budućnosti će biti jedina nezavisna vrsta medija koja će izvještavati i analizirati događaje bez upotreba autocenzure, šokantnih naslova ili favoriziranja pojedinog političkog smjera ili organizacije, dakle nepristrano i objektivno.
Trenutačna situacija s community medijima ipak nije idealna ponajprije zbog činjenice da ne opstaju u dugom vremenskom razdoblju, imaju mala financijska sredstva, mali broj zaposlenih koje vodi isključivo entuzijazam, mali broj korisnika i druge manjkavosti.
Jedini smjer za opstanak takvih medija u svijetu je, prema Denisu Mikšiću, povezivanje između njih i stvaranje zajedničkih ciljeva u kojem bi njihov utjecaj u medijskom prostoru bio veći a time bi naravno to kao rezultat imalo i ispunjenje njihovih osnovnih ciljeva.
Izvjesno je da će u budućnosti razina nezavisnog izvještavanja ovisiti ponajprije o razvoju community medija jer će oni biti jedini čiji će interes biti upravo nepristrano i objektivno izvještavanje i analiziranje događaja.
