Vrijeme za učenje i eksperimentiranje u novinarstvu

Autor: Lucija Unuk

Istraživačko novinarstvo. Izvor: http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/f/f4/Lupa.na.encyklopedii.jpg?uselang=sl

Dvije su rijetke stvari u novinarstvu danas – dobri šefovi i suradnja – u sklopu panel-rasprave Budućnost istraživačkog novinarstva (The Future of Research Journalism), naglasio je Sebastian Mondial, slobodni novinar iz Hamburga, stručnjak za analizu elektronskih podataka i forenzike.

Mondial je na osnovu svojih vještina kao pridruženi stručnjak sudjelovao u projektu istraživanja Secrecy for Sale: Inside the Global Offshore Money Maze, provedenom u okviru Međunarodnog konzorcija istraživačkih novinara (ICIJ). Panel-diskusija održala se kao dio konferencije “Mediji protiv demokracije? Komercijalizacija interneta i kriza medija” (Media against Democracy? The Commercialization of Internet and the Crisis of Media) u subotu, u zagrebačkom Goethe Institutu u Zagrebu. Tematizirale su se kriza medija i novinarstva u kontekstu opće komercijalizacije, koncentracije i monopolizacije medijskog prostora, s problemima novinarstva u vremenu ekonomske krize koje je rezultiralo padom kvalitete medijskog izvještavanja te prekarizacijom medijskih djelatnika. Također se u okviru konferencije raščlanjivala problematika komercijalizacije interneta i njegovih ograničenja u procesu demokratizacije suvremenog društva.

Boris Pavelić, novinar Novog lista i moderator diskusije, kao „čovjeka koji je spasio Osijek“ predstavio je Dragu Hedla, poznatog hrvatskog istraživačkog novinara, koji je za vrijeme rata u Hrvatskoj izvještavao za Slobodnu Dalmaciju, a poslije rata svoje novinarsko istraživanje u velikoj mjeri posvetio otkrivanju vojnih zločina koji su se događali za rata na području bivše Jugoslavije, bez obzira na nacionalnu pripadnost zločinaca. Hedl je posljedično bio izložen različitim prijetnjama, pritiscima, izolaciji i osuđivanjima. Mnoštvo nikako nije moglo prihvatiti da njihove vođe nisu besprijekorni nacionalni heroji i spasioci hrvatskog naroda, nego upravo ratni zločinci. Pisati o vojnim zločinima koje su 1990-ih. počinili Hrvati uglavnom je bilo doživljeno kao hereza i nacionalna izdaja.

Hedl se tako u uvodnom izlaganju vratio u 1991. godinu, kada je zbog svojeg antinacionalističkog stava i ne pristanka na širenje govora mržnje smijenjen s mjesta glavnog urednika Glasa Slavonije, što su učinile lokalne vlasti pod vodstvom Branimira Glavaša. Brzo nakon toga dogovorio je suradnju sa Slobodnom Dalmacijom i počeo s izvještavanjem iz ratnih područja u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Zbog uskraćivanja informacija, pritisaka iz lokalne vlasti i ograničenog kretanja u ratnom kontekstu izvještavanje je bilo iznimno naporno. Prve prijetnje smrću pojavile su se 1994. godine. Tada je počeo upozoravati na zločine koji su se dogodili u Slavoniji i isto tako ukazivati na odgovornost onih koji su obnašali zapovjedničke i političke funkcije u Osijeku. Od 1991. godine, kada je u Slobodnom tjedniku objavljena priča o navodnom pokušaju atentata na Branimira Glavaša, pa do 2005., kad je Hedl pomoću svjedoka razotkrio istinu o smrti navodnog atentatora te o mučenju i ubijanju srpskih civila, prošlo je više od desetljeća istraživačkog rada i plivanja protiv struje, a rezultat istraživanja i praćenja ratnog i poslijeratnog Osijeka je i njegovo 2010. izdano djelo “Glavaš – kronika jedne destrukcije”.

Drugi sugovornik, Sebastian Mondial, je kao ekspert za analizu većih količina nesistematiziranih i nestrukturiranih digitaliziranih podataka, raspravu o budućnosti istraživačkog novinarstva usmjerio ka korištenju informacijsko-komunikacijske tehnologije i forenzičkih metoda kao oruđa u rukama istraživačkih novinara. Već spomenuto istraživanje o off shore poreznim malverzacijama u kojem je sudjelovalo i zajedno radilo oko sto novinara iz 42 zemlje jedno je od većih i detaljnih novinarskih istraživanja o evazijama. ICIJ, koji je bio osnovan 1997. godine kao dio Centra za javni integritet (Center for public integrity – CPI), koji djeluje protiv zlorabe ovlasti i korupcije Mondiala je angažirao kao voditelja projekta, stručnjaka za analizu elektronskih podataka u najraznovrsnijim formatima na jednom USB vanjskom disku od 265 gigabajta, što, kako je objasnio novinar, u tiskanoj verziji korespondira s 50.000 Biblija kaotičnih podataka, od fotografija, memoranduma, ugovora, preslika putovnica i slično. S posebno prilagođenim softverom počeli su razrađivati i sistematizirati podatke te provjeravati i uspoređivati ih s drugim izvorima te ih preoblikovali u “čitljive”. U travnju 2013. godine objavili su rezultate istraživanja. Učinak je bio velik medijski pritisak na vlasti, što je u mnogo država imalo pozitivan utjecaj na porezno zakonodavstvo. Mondial je više puta naglasio kako tako ogromna količina podataka ne može bit savladana bez razvoja kompetencija i znanja te specifične softverske opreme novinara, što danas umnogome nije u skladu s realnošću. „Vrijeme je za učenje i eksperimentiranje u novinarstvu“ uvjeren je Mondial. „ Novinarstvo naprosto treba inovacije”, naglašava.

Naglasio je da svakom posebnom istraživanju treba prilagoditi softver i razviti poseban model odnosno metode. Jednostavno je nužno razvijati kompetencije i biti kreativan, rekao je Mondial. Vrlo je važna i suradnja novinara putem različitih platforma i organizacija što omogućava razmjenu informacija i IT oruđa. U pronalaženju izvora financiranja također treba biti kreativan jer su takva istraživanja u pravilu jako veliki financijski zalogaj. Određene novinske kuće podupiru razvoj istraživačkog novinarstva kao takvog i financiraju projekte za koje se možda na završetku pokaže da razultati zapravo i nisu toliko relevantni. Problem različitih instrumenata financiranja, na primjer crowdfundinga je za Mondiala činjenica da istraživač teško ponudi nešto konkretno što bi ljudi financirali, pa nije optimističan da je to vrllo relevantan mehanizam za financiranje istraživačkog novinarstva, iako to u pojedinim primjerima i može biti. Unatoč velikom rezanju sredstava za istraživačko novinarstvo i u Njemačkoj, Mondial ostaje optimista – za važne teme s kreativnošću i velikim naporom nekako se može naći sredstva i osigurati egzistenciju novinara.

Hedl upozorava na manjkavost resursa i na deficit obrazovanih novinara koji bi se povezivali i razmjenjivali znanje i iskustvo. Sredstva medijskih kuća plasiraju se u financranje osnovne medijske infrastrukture, a ne u istraživačke projekte. Javna sredstva su dobrodošla, ali je problem što nisu sustavna. U ovakvim okolnostima proširila se nezainteresiranost i loša suradnja novinara zbog čega Hedl za sada ostaje pesimist u vezi razvoja istraživačkog novinarstva i njegovog financiranja u Hrvatskoj.

Hedl je uvjeren da je danas i zbog rada istraživačkih novinara ovo društvo bolje i senzibilnije za teme koje nisu u skladu s demokratskim principima i vladavinom ljudskih prava. Pritisak na novinare je manji i drukčiji nego u posljednjem desetljeću 20. stoljeća, ali to naravno ne znači da je novinarski zanat danas lišen ekonomskih i političkih prepreka. U svakom slučaju razmjena iskustva među novinarima i širenje vještina i znanja putem različitih platformi jako je važan dio razvoja novinara i nužno treba postojati da bi budućnost istraživačkog novinarstva bila bolja, zaključuju sudionici panel-diskusije koju su organizirali Multimedijalni Institut, Kurziv i Kulturtreger, uz pomoć kuda.org. Konferencija bila je podržana od strane programa Europske unije Kultura 2007-2013, Ministarstva kulture, Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport Zagreba, a službeni medijski partner konferencije bio je Kulturpunkt.