Loncu poklopac: Opasne želje SDP-a

Karlovčanima nije potrebna ta stranka da ih osvijesti koliko je ova vlast pogubna, nego kao motivator koji će ih potaknuti da se građanski i/ili politički aktiviraju i da na sljedećim izborima ostvare veći izlazak, u čemu klijentelistička mreža koja je zavladala gradom vidi najveću opasnost

Autor: Marin Bakić

Možda će zvučati čudno, međutim za Karlovac bi vjerojatno bilo dobro rješenje da Damir Jelić, najbolji gradonačelnik u Srednjoj i Jugoistočnoj Europi, više ne obnaša tu dužnost. Unatoč tome što je nagrađivani menadžer, nije sposoban organizirati niti Karlovačke dane piva, a kamoli učinkovit i pravedan gradski sustav jer sustav u kojem se, ako već ne šikanira, a onda barem marginalizira najboljeg stručnjaka u Vodovodu i kanalizaciji, koji je osigurao Karlovcu ulaganje od 36 milijuna eura, dok se istodobno štiti očigledne mutikaše i pokvarenjake, nije poželjan. Stoga bi bilo s njegove strane pošteno da barem, ako ne kani odstupiti, na što ga poziva ovih dana oporba, vrati nagradu za najmenadžera u Zenicu.

Ipak, što bi bila alternativa ovakvom gradonačelniku? Predsjednik Gradske organizacije Socijaldemokratske partije Hrvatske iliti šef oporbe Žarko Latković smatra da je najvažnije u aferi s Gradskom knjižnicom „Ivan Goran Kovačić“ utvrditi na Gradskom vijeću Karlovca tko je ukrao milijun i pol kuna iz te karlovačke kulturne ustanove i tko to treba vratiti. Je li netko tko ne razlikuje uloge tri grane vlasti – temelj sustava u kojem kao političar funkcionira i kojeg ne dovodi u pitanje – uistinu prava alternativa Jeliću i HDZ-ovoj vlasti? Ili je možda jedini od SDP-ovaca u Karlovačkoj županiji koji bi mogao pobijediti Jelića u utrci za gradonačelnika trenutačno sa stalnim prebivalištem u Kamanju i na dužnosti načelnika te malene općine? Osim Damira Mateljana, koga karlovački SDP može ponuditi? Ljudske kvalitete u politici nisu dostatne i potrebno je „ono nešto više“ od toga da se pobijedi u izbornoj utrci, posebno tako podmazanu mašinu kakva je Hrvatska demokratska zajednica. A SDP, unatoč priljevu novih članova od pobjede na parlamentarnim izborima, nije osigurao prepoznatljivu kadrovsku strukturu.

Karlovčanima nije potrebna ta stranka da ih osvijesti koliko je ova vlast pogubna, nego kao motivator koji će ih potaknuti da se građanski i/ili politički aktiviraju i da na sljedećim izborima ostvare veći izlazak, u čemu klijentelistička mreža koja je zavladala gradom vidi najveću opasnost. SDP-ova tajnica i potpredsjednica Gradskog vijeća Marina Novaković Matanić, koja se posljednjih mjeseci prometnula u najveću kritičarku vlasti, ipak nije netko tko bi mogao smijeniti Jelića, niti trenutačno ova mlada političarka gaji takve ambicije. No, netko bi iz SDP-a to trebao, ako ta stranka želi napokon polučiti uspjeh, neki skriveni član, trenutačno neaktivan, a iskusan i širok, netko tko će ponuditi biračima građanski, otvoren grad jednakih šansi.

Hoće li to SDP moći ponuditi? Ako neće, netko drugi bi mogao, ali taj neće imati financijske niti logističke mogućnosti za samostalno ostvarenje promjena. U biti najviše čega se SDP treba plašiti jest ostvarenje njihovih želja jer bi za vlast čak bilo i korisno raspisati nove izbore – učvrstili bi se, odnosno vlastiti legitimitet, a time za neko vrijeme i potisnuli otpore. HDZ je, za razliku od svojih političkih suparnika, uvijek spreman za izbore. Slično kao i na nacionalnoj razini, SDP-u i opoziciji manje-više preostaje čekati da HDZ-ova vlast postane nepodnošljiva velikoj većini građana.

Za karlovačku oporbu bi bilo pametno da kritikama upozorava na štetu koju Karlovac trpi zbog ovakve vlasti i na taj način širi nezadovoljstvo, ali da u isto vrijeme nudi konstruktivne prijedloge, pa neka ih HDZ odbije, te da u međuvremenu poradi na jačanju stranke i suradnji s Nezavisnom listom „Naprijed Karlovac“, koja im se nameće kao logičan saveznik. S druge strane je nada da će veći utjecaj u HDZ-u dobiti socijalizirani, pametni i željni boljitka, koji ne smatraju sadnju cvijeća oko rotora u Novom centru kapitalnim projektom. Takvih je mnogo, ali njihova volja, unatoč tome što možda vrše i visoke stranačke funkcije, ostaje zarobljenik klijentelističkog Moloha i njegovog apetita.