Loncu poklopac: Prazne police manipulacije

Damir Jelić je prvi puta socijalnu trgovinu otvorio krajem svibnja, kakti sasvim slučajno uoči drugog kruga izbora za gradonačelnika. Bio je to neobičan prizor – otvoren je dućan s praznim policama, a takvi se obično zatvaraju

Autor: Marin Bakić

Odnedavno pokojni Aleksandar Tijanić, ravnatelj Radiotelevizije Srbije i čovjek bogate i uspješne novinarske karijere, je svojedobno ustvrdio da novinari umiru mladi jer rade s onima koji su zalutali u profesiju, a to donosi stres, frustracije i kraći životni vijek. Kada bi novinari radili s novinarima, a ne s onima koji se samo bave pisanjem za novine ili neki drugi medij jer nisu znali gdje drugdje pronaći posao, ne bi postojao ono oporo pravilo: „Što bolji novinar, to brže umreš“. Jer novinarstvo nije samo posao, to je poziv, kao što je svećenički, vojni i politički. Opet, ima i kukolja i žita – političari su manje-više politikanti, svećenici manje-više odstupaju od Evanđelja, a vojnici – vidjeli smo na što su mnogi spremni.

Ipak se iznova čudimo, recimo, kada mediji poprate početak rada takozvane socijalne samoposluge. Gotovo niti jedan nije naveo da je karlovački gradonačelnik Damir Jelić to učinio već – drugi puta. Gradonačelnik bi to mogao činiti svako malo, čisto da pobere pažnju medija i prikaže se guruom socijalne osjetljivosti. Ne mora se plašiti novinarske kritike jer ona u Karlovcu gotovo da i ne postoji. Novinarstvo se tu – čast iznimkama – svodi na public relations.

Jelić je prvi puta istu trgovinu otvorio krajem svibnja, kakti sasvim slučajno uoči drugog kruga izbora za gradonačelnika. Bio je to neobičan prizor – otvoren je dućan s praznim policama, a takvi se obično zatvaraju. No, tada je rečeno da će se samoposluga napuniti robom u roku tjedan dana jer se još nije sve u potpunosti dogovorilo s trgovačkim lancima, odakle bi se socijalna samoposluga snabdjevala. I tada je bilo čudno zašto se otvara prije no što je sve završeno, no bilo je čudno samo pod navodnicima jer je bilo jasno da se radi o predizbornom projektu Jelića i Hrvatske demokratske zajednice na grbači radnog i neradnog naroda.

Prošlo je ljeto, police su ostajale prazne, a vrata socijalne samoposluge zaključana. Došla je jesen i evo našeg gradonačelnika kako skuplja namirnice za najugroženije. Ovo je mogao odraditi i u potaji, bez slikanja u Bili ili u Lidlu, posebno stoga jer se već jednom slikao. Kad se manipulacije svedu na minimum, Karlovac će biti uređenija sredina. No, samo u smislu političke kulture jer je Karlovac gospodarski i socijalno daleko od uređenosti. U siromašnoj Hrvatskoj, gdje svaki peti stanovnik ne može podmirivati svoje obveze, Karlovačka županija je, bez obzira na bajke koje nam se prodaju s „političkog vrha“, jedna od tri najsiromašnijih. Stopa apsolutnog siromaštva je najviša upravo ovdje, relativnog siromaštva, koje podrazumijeva samo mogućnost podmirenja osnovnih obveza, negdje je srednje vrijednosti u odnosu na ostatak Hrvatske, a opet smo u vrhu po stopi subjektivnog siromaštva, znači osjećaja da ne možeš preživjeti s dohotkom kojeg imaš. Po stopi deprivacije, odnosno nemogućnosti da si pojedinac priušti pet ili više od ukupno devet pokazatelja životnog standarda, Karlovačka županija je i dalje na vrhu.

U Karlovcu je oko četiri tisuće nezaposlenih, a poslovi koji postoje – a nije da ne postoje – u pravilu su nisko plaćeni. Druga vrst zaposlenja je u javnim službama i tu je glavni kriterij zapošljavanja politički ili neki drugi nepotizam. No, statistika je varljiva stvar, bez obzira koliko se trudila biti precizna. I jasno je da život u Utinji ili Manjerović Selu ruši prosjek ukupnog života u Karlovcu. Ipak, može se zaključiti da Karlovčanima njihov grad nije grad ugodnog življenja, bez obzira koliko im zadovoljstvo predstavljala optimalna veličina grada, brojni parkovi, aktivnosti civilnog društva, druženje i slično. Bolju gospodarsku i socijalnu sliku Karlovačke županije i Karlovca nam ne može osigurati samo Jelić, nego je i tu potrebna aktivnost ostalih građana, prvo radom na sebi, usavršavanjima, a drugo društvenim i političkim djelovanjem koji će prisiljavati politiku da bude odgovornija, da ne otvara prazne trgovine bez posljedica.

Što uređenije društvo i politika, time veća mogućnost nasušno potrebnih ulaganja. Stoga je odgovornost na građanima, koji bi trebali aktivnošću graditi bolju zajednicu. Nije ovo Obećana Zemlja, a Jelić Mojsije na izravnoj vezi s Bogom, pa da kruh pada s neba.