– Piši.
– Nemoj pisati.
– Ma piši!
– Što će ti to? Izgorjet ćeš brzo nastaviš li ovako kako sada radiš. Moraš povući “ručnu” tu-i-tamo.
– Moraš biti dosljedan. Oderi ih.
Nadobudnom piskaralu je teško podnositi teret ove raspolućenosti savjesti. Miče glavom lijevo-desno, malo gleda đavla na jednom, anđela na drugom ramenu. Vodi se rasprava preko glave ili u njoj, a dvojba je – pisati povodom 60. obljetnice neprekidnog izlaženja Karlovačkog tjednika ili ne.
– Ako ćeš pisati, moraš ih ubiti u pojam, ne možeš napisati lijepi afirmativni tekstić. Ako nećeš pisati, tada si običan konformist i serator – tvrdi đavo.
– Molim te, nemoj pisati. To su tvoje kolege, svakodnevno ih susrećeš. Znaš da su dobri ljudi. Povrijedit ćeš nekoga tko će zalutati na tvoj opskurni blog – kaže anđeo.
– Na ramenima smo, ali i u tvojim mislima. Znamo što misliš o njima, to moraš napisati. Znamo da si na svečanoj akademiji Karlovačkog tjednika u Gradskom kazalištu „Zorin dom“, među svim onim kravatama, i ti sudjelovao u licemjernoj predstavi, razmišljajući je li tu Mladen Skukan.
– Mladen Skukan? Dobra finta, neće me đavo uhvatiti u protuslovlju. Mada sam vitez Božji, vjerujem da se slažem s tobom koji si ateist. Mladen Skukan je dobio što je zaslužio. Jest pozvao u filmskoj kritici na otkazivanje projekcije filma „Svećenikova djeca“ jer se vrijeđaju Crkva i svi vjerski osjećaji, i to će mu se vrednovati kod svetog Petra, ali mu je kritika totalno kretenska i normalno je da za tako nešto novinar dobije otkaz.
– U redu, kritika jest kretenska, ali je objavljena. Zašto i glavni urednik dakle nije dobio otkaz? Umjesto toga, kad se uzjogunila javnost, Karlovački tjednik se ispričao i dao nogu svom jedinom filmskom kritičaru. Danas u cijelom gradu nema niti jednog kritičara. Nema filmske kritike, nema kazališne, nema likovne, nema glazbene, arhitektonske, a jedva da ima i političke. Uostalom, Skukan je krivo procijenio situaciju – kanio se ulagivati religijskim diskursom kojeg je zajahao gradonačelnik Damir Jelić, a istodobno se zamjerio filmofilskoj sceni, čiji je gradonačelnik pokrovitelj. Vidjelo se što je važnije.
– Dobro, sada stvarno pretjerujemo. Pa nije nogirana Christiane Amapour, nego Skukan. Kao da je to bitno.
– Pa većini možda nije bitno, ali u godini kada Karlovački tjednik slavi 60 godina neprekidnog izlaženja čovjek je dobio nogu jer je iznio stav, za što je i plaćen, i taj stav je objavljen. Je li tog suradnika netko spomenuo za svih mogućih proslava – od svečane akademije do odojka? Jubilarna godina je pokazala koliko se u tjedniku drži do integriteta autora, pa tako i kritičara. Ako je netko loš kritičar, to je prvenstveno njegov križ.
– Dobro, pustimo Skukana…
– Mladena Skukana, ali ima ih još…
– Koga? Što želiš reći?
– Pa da ima još Skukana, onaj mali kaj fotka, recimo. Nije li kvalitetan kadar dobio otkaz kako bi mogao doći gori partijski, naravno?
– Lupetaš bez veze. Uostalom, Karlovački tjednik je nezaobilazni kroničar svih zbivanja u gradu.
– Da, to je valjda definicija anti-novinarstva. Budi tjedni list, a donosi dnevne vijesti. Izlaziš u četvrtak s novostima od prošlog četvrtka.
– Kada jednom netko bude pregledavao arhivu, u tjedniku će vidjeti sve.
– Vidjet će svu bijedu.
– Dosta više ove rasprave, prelazimo sve prostorne granice – zaključio je anđeo, koji se s đavlom povukao u šupljinu lubanje.
Savjest je definitivno otišla kvragu.