Divan, Bora Đorđević: Čorba ne živi od stare slave

Mnogi su se pretvorili u tezgaroše i sviraju stare hitove. Nama ovaj mjesec dolazi iz Londona John McCoy da producira novi album

Autor: Marin Bakić

Jedan od najpopularnijih glazbenih sastava u bivšoj državi Riblja čorba od početka rata nije svirao u Hrvatskoj i Federaciji Bosne i Hercegovine, ponajviše iz razloga što se frontman Bora Đorđević otvoreno angažirao u podupiranju srpske strane. Time je razočarao mnoge fanove s ove strane Drine i Dunava, koji su ga prije svega doživljavali kao vrsnog autora uz čije su pjesme odrasli, pa je u javnosti tih zemalja postao nepoželjna ličnost. Međutim, u isto vrijeme i sam već godinama odbija nastupe, tvrdeći da bi bilo nemoralno nakon svega što se dogodilo zarađivati na tom tržištu. Deklarira se kao srpski nacionalist, a nacionalizam doživljava kao ljubav prema svojoj naciji. Ujedno naglašava da ne mrzi pripadnike nijedne druge nacije. Prošlog petka mali dio Hrvatske mogao je čuti Riblju čorbu uživo, jer je nastupila na Schengenfestu, festivalu u slovenskom pograničnom mjestu Vinica: „Dva dinara, druže“, „Ostani đubre do kraja“, „Avionu, slomiću ti krila“ i ostali hitovi odjekivali i na hrvatskoj strani, to jest preko Kupe. Vrlo pristupačan Đorđević u ležernom razgovoru nam je spremno odgovorio na svaku vrstu pitanja.

Nedavno ste boravili u Čakovcu. Kako Vam je bilo?

  • Jako lijepo.

Je li to prvi put da ste posjetili neki hrvatski grad nakon rata?

  • Pa na neki način jest. Često prolazimo kroz Hrvatsku kada sviramo u Sloveniji. Jako puno navijača imamo iz Hrvatske – Varaždina, Čakovca, Zagreba, Rijeke, cijele Istre… Dolazi i jedan par iz Splita, natječu se tko će biti na više koncerata Riblje čorbe. Svirali smo u Sloveniji, a moj vrlo dobri prijatelj iz Čakovca nas je pozvao da dođemo, pa smo došli. Tada sam dao intervju koji je digao veliku prašinu i u Srbiji i u Hrvatskoj.

Najavili ste svirku u Hrvatskoj?

  • To je pogrešno protumačeno. Najavio sam da bih došao u Hrvatsku kao Srbin, predstavnik svoje države, ako se ona sjeti da ima jedan od najboljih bendova u Istočnoj Europi.

Na taj način ste već predstavljali Srbiju u drugim zemljama?

  • Da.

Kako to izgleda?

  • To je neka vrst kulturne suradnje. Ne bih došao tezgariti, zarađivati pare nakon nesreće koja se zvala rat.

Kako bi to Đorđević mogao predstavljati službeno Srbiju u Hrvatskoj nakon njegovog angažmana u ratu?

  • Koji je bio moj angažman u ratu? Jesam li nosio pušku ili gitaru?

Koliko znam, gitaru.

  • Dobro znate. Neki od mojih kolega su nosili pušku, pa im ne zamjeram. Svatko je bio na strani svog naroda. Ne vidim nikakav problem u tome. Logično je da sam bio uz svoj narod. Bilo bi glupo da jedan Hrvat ne bude uz svoj narod ili jedan Srbin uz svoj. Zar to nije logično?

Mnogi su u Hrvatskoj uvrijeđeni stihovima poput „Ćuti, ćuti, ujko, ubit ću te ja“.

  • To nisu moji stihovi, nego Baje Malog Knindže, koji me pozvao da gostujem na albumu.

Ili „Idem kada naši nadru tamo dole prema Zadru“.

  • Da, to su moji stihovi, ali tko je to ozbiljno shvatio ima vrlo malo mozga (smijeh).

More ste u toj pjesmi nazvali srpskim.

  • Pa naravno, cijelo srpsko more… (smijeh)

Znači, Jadransko more je srpsko more?

  • Da, da, sto posto… (smijeh) Ako bukvalno shvatimo… Ajde, mali… (smijeh). Stvarno treba biti lud da se to ozbiljno shvati. Tada smo bili u Kninu, a imam i ličnu kartu iz tog grada. Lokalna grupa Minđušari me zamolila da im napravim dva teksta i napravio sam „E, moj druže zagrebački“ i „Ljetovanje“ za njihovu ploču.

Za mnoge ste jedan od najboljih autora u rok glazbi na području bivše Jugoslavije, ponajviše zbog ljubavnih tekstova. Je li Vam nekad žao što su ljubavne pjesme zasjenjene ovim drugima? Koliko se mogu odvojiti te dvije strane Vašeg stvaralaštva?

  • Teško je odvojiti bilo što. Čak te pjesme ne želim nazivati političkima. To su angažirani stihovi. Ako ikoga zajebavam, to je moj narod. Zezam se na račun Srbije.

Srbin je lud“?

  • Da. Zamisli da neki Hrvat otpjeva da je Hrvat lud.

Je li točno da ste ove godine kod Mrkonjić Grada imenovani četničkim vojvodom?

  • Vjerojatno ne poznajete dovoljno dobro pojam četništva i četnički pokret uopće. Trebao sam jednom prilikom za Novu TV govoriti o izborima u Beogradu. To sam prihvatio. Prvo je pitanje bilo jesam li četnik. Jesam. Mislim, ne znam kakve to veze s izborima ima. Četnički pokret je stariji od Drugog svjetskog rata i u osnovi je rodoljubiv. Titula vojvode nema nikakve veze s ratom i bradatim koljačima s kamom u ustima. Nisam još imenovan vojvodom. Dobit ću vjerojatno tu titulu.

Kako gledate na zlodjela koja su Srbi učinili u ratu?

  • Na rat općenito gledam na način da postoje dvije strane koje pucaju jedni na druge. To je vrlo ozbiljna stvar. E, sada, oni koji pobjede pišu povijest, a drugi ispadaju krivi i izgleda da su morali pucati ćorcima, lupati čvrge, ponašati se po pravilima ratovanja, koja ne postoje. Ne znam gdje pišu te udžbenike. Da smo znali ranije…

S obzirom da ste ugledan građanin Srbije, da imate težinu u javnosti, jeste li ikada to iskoristili i osudili ono što se dogodilo, recimo, u Srebrenici?

  • Možda ne znate da pored Srebrenice postoji jedno drugo mjesto, gdje je također bio pokolj. Bio sam na toj komemoraciji, a nije bilo nikoga od političara. Bilo je tamo ubijeno dvije i pol do tri tisuće Srba. Poznato je da su u Srebrenicu i dovlačeni leševi, da bi to ispao masovniji pokolj. Da je masakra bilo, bilo ga je. Da se ljudi ubijaju u ratu, ubijaju se. Ali, kada sam na CNN-u vidio da smo mi poslije Adolfa Hitlera drugi genocidni narod na svijetu… Na ovoj drugoj komemoraciji nije bilo nikoga od medija. Od političara sam bio ja, tada kao savjetnik ministra kulture, Aleksandar Vulin i Milorad Vučelić. Taj zločin se odigrao u Bratuncu i taj koji je pobio te „grdne“ Srbe u Haagu je oslobođen optužbe i odležao samo dvije godine. Vrlo simbolično. Ne mislim da radim paralelu između ta dva masakra, ali ponavljam da se u ratu ljudi ubijaju, ne zajebavaju se. J

Je li Vaša Demokratska stranka Srbije dio vladajuće koalicije u Srbiji?

  • DSS-u su strana veleposlanstva zabranila da bude u vlasti. Čak je postojala varijanta da se ne formira ovakva vlast u Srbiji, međutim tada je došao čovjek koji se zove Sergej Šojgu, ruski ministar za izvanredne situacije. Bio je sat vremena u Beogradu i onda je oblikovana ova Vlada jer je prethodna vodila Srbiju u propast.

Često ste znali žestoko reagirati na pojedine srpske političare, primjerice Čedomira Jovanovića…

  • Da, naravno, to su govna, smradovi, izdajnici svog naroda… Otvoreni izdajnici. U svakoj zemlji je izdaja kažnjiva, a jedino kod nas sjede u Skupštini…

Hajdemo na vedrije teme. Riblja čorba postoji već više od 30 godina…

  • Točno 34 godine.

Odakle Vam nadahnuće za stvaranje? To pitam jer kontinuirano izdajete albume.

  • Ne želimo živjeti od stare slave, kao neki iz moje generacije. Mnogi su se pretvorili u tezgaroše i sviraju stare hitove. Nama ovaj mjesec dolazi iz Londona John McCoy da producira novi album.

Producirao je Mrtvu prirodu 1981.?

  • Da, i Buvlju pijacu i Istinu.

Kada će izaći album i kako će se zvati?

  • Radni naziv albuma je Uzbuna. Tako će se vjerojatno zvati, nisam siguran još. Imamo spremnih 12 novih pjesama, napravili smo radne snimke i šest mjeseci smo vježbali…

Hoće li pjesme biti političke ili ljubavne tematike?

  • Uglavnom će to biti ljubavne pjesme.

Na tragu posljednjeg albuma „Minut sa njom“?

  • Drugačije. Pravi album Riblje čorbe!

*intervju rađen za Večernji list

Rad Aktiviraj Karlovac portala financijski podupire Fond za pluralizam Agencije za elektroničke medije